Nadležnost u sporovima za naknadu štete

Članak 52.

Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

Ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. ovog člana i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjivat će se i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja, a odredba stavka 1. ovog člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

________ ** ________

Razlozi procesne ekonomije uvjetovali su propisivanje mjesne nadležnosti u sporovima za naknadu štete prema mjestu gdje je šteta učinjena (st. 1). Dokazi o okolnostima pod kojima je šteta nastala i od kojih ovisi odgovornost za štetu, najčešće se nalaze na tom području (svjedoci, oštećene stvari, tragovi na mjestu događaja i sl.). Zbog toga se postupak kod suda na čijem području je šteta učinjena može provesti brže i sa manje troškova.

Nadležnost suda na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište (st. 2) propisana je radi zaštite tužitelja. U ovim sporovima kao tužitelj se može pojaviti osoba koja je teško tjelesno povrijeđena krivnjom drugog ili upotrebom opasne stvari za koju drugi odgovara. Zdravstveno stanje tužitelja u takvoj situaciji, kao i pogoršano materijalno stanje u vezi s tim, zahtjevaju da se tužitelju osigura povoljniji položaj u parnici, tj. pravo da naknadu štete može ostvariti kod suda svoje opće mjesne nadležnosti i na taj način smanjiti svoje troškove postupka.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

Ukoliko su tužitelji pretrpjeli štetu zbog propusta tuženika da u ovršnom postupku zaplijeni novčani iznos sa računa dužnika tužitelja (izvanugovorna odgovornost za štetu), to se smatra da je za tužitelje šteta nastala na području nadležnosti suda gdje se nalazi njihovo prebivalište, zbog čega je mjesno nadležan sud na čijem je području štetna radnja počinjena odnosno nastupila.

„U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da su tužitelji utužili tuženika za isplatu imovinske štete koja im je nastala uslijed propusta poslovne jedinice tuženika sa sjedištem na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Z. prilikom provedbe ovrhe na žiro-računu tužiteljevog dužnika kada je zaplijenjeni novčani iznos isplaćen drugom vjerovniku. Kako poslovna jedinica tuženika u kojoj je prema navodima tužbe šteta počinjena ima registrirano sjedište u Z., a posljedica takve štetne radnje nije nastupila na području nadležnosti prvostupanjskog suda, to se isti sukladno odredbi čl. 20. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i odredio da će se po pravomoćnosti takvog rješenja predmet ustupiti nadležnom – Općinskom građanskom sudu u Z. Kako su tužitelji pretrpjeli štetu zbog propusta tuženika da u ovršnom postupku zaplijeni novčani iznos u visini od 18.179,66 kn sa računa tužiteljevog dužnika, prenese na račun njihovog punomoćnika u V. to je za tužitelje šteta nastala na području nadležnosti prvostupanjskog suda gdje se nalazi i njihovo prebivalište. A koji je sud mjesno nadležan za područje njihovog prebivališta sukladno odredbi čl. 1. Zakona o područjima i sjedištima sudova. Naime, iz činjeničnog supstrata tužbe i priloženih dokaza, kao što to pravilno naglašavaju i tužitelji u žalbi, jasno proizlazi da su tužitelji protiv tuženika podnijeli tužbu radi naknade imovinske štete s osnova izvanugovorne odgovornosti tuženika, proizašle iz štetnog događaja – propusta njegove poslovne jedinice u postupanju po sudskom rješenju o ovrsi. Također, tužitelji navode da je za njih štetna posljedica (zbog neisplate utuženog novčanog iznosa) nastala na području mjesne nadležnosti prvostupanjskog suda na čijem području imaju prebivalište. Iz dikcije odredbe čl. 52. st. 1. ZPP-a vidljivo je da je pravo tužitelja da bira u pravilu između sudova opće mjesne nadležnosti za tuženika i suda kojeg zakon određuje uvažavajući specifične interese tužitelja – dakle i suda prema mjestu nastupa štetne posljedice, koja se prosuđuje iz pozicije tužitelja. Imajući u vidu da je štetna posljedica za tužitelje nastala u mjestu njihovog prebivališta jer je izostala očekivana uplata određenih novčanih sredstava u njihovu korist to je valjalo prihvatiti osnovanim žalbeni razlog.” Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1364/09-2 od 17.II.2010.

Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda na čijem se području nalazi registrirano sjedište pravnih osoba, nadležan je i sud na čijem je području, prema tužiteljevim navodima u tužbi, šteta počinjena ili sud na čijem je području šteta nastupila. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 4927/08 od 21.10.2008.

Tužitelj koji je podnošenjem tužbe izabrao sud u smislu čl. 52. st. 1. ZPP-a ne može naknadno mijenjajti svoju odluku o izboru suda. Gž 537/82 od 22.9.1982.

Državljanstvo tuženika nije odlučno za primjenu odredaba o mjesnoj nadležnosti u sporovima za naknadu štete. VS, Gž 19/83 od 23.2.1983.

Odredba čl. 52. st. 3. primjenjuje se u sporu regresnog vjerovnika koji po osnovi naknade štete tuži regresnog dužnika. Pž 3026/88 od 24.1.1989.

Kad društvo osiguranja (osiguratelj) isplati naknadu iz osiguranja te postavi regresni zahtjev po osnovi naknade štete protiv regresnog dužnika, za suđenje u sporu o tom regresnom zahtjevu nadležan je, osim suda općemjesne nadležnosti, i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

Isplata štete osiguratelja je ispunjenje njegove ugovorne obveze proizašle iz ugovora o osiguranju pa se to ne može smatrati izvanugovornom štetom. Zbog toga, za vođenje spora o naknadi štete protiv osobe koja je odgovorna za štetu (regresni dužnik) nije nadležan sud prema sjedištu tužitelja.

VTS RH, Pž-7677/10 od 24.siječnja 2011. (TS Rijeka P-1342/10 od 22.rujna 2010.)

Kad je riječ o zahtjevu za naknadu štete nastale povredom ugovorne obveze, ne primjenjuju se odredbe čl. 52. ZPP-a. Pž 2953/90 od 18.12.1990.

U sporovima radi naknade indirektne štete iz čl. 488. st. 3. ZOO-a koja je nastala na drugim dobrima tužitelja zbog materijalnog nedostatka na kupljenoj stvari, mjesna se nadležnost određuje po čl. 52. st. 1. ZPP-a. OS u Zadru, Gž 632/88 od 31.7.1988.

Članak 52. stavak 1.

U sporu s međunarodnim elementom o izvanugovornoj odgovornosti za štetu nije isključena primjena odredbe o izberivoj mjesnoj nadležnosti suda prema mjestu počinjenja štetne radnje ili prema mjestu gdje je štetna posljedica nastupila. Županijski sud u Bjelovaru Gž 1760/2012-2 od 31.8.2012.

Međunarodni element (tuženik je strana pravna osoba bez opće mjesne nadležnosti u RH) u sporu o izvanugovornoj odgovornosti za štetu ne isključuje primjenu odredbe o izberivoj mjesnoj nadležnosti suda prema mjestu počinjenja štetne radnje ili prema mjestu gdje je štetna posljedica nastupila.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1760/12-2, od 31.VIII. 2012.

U sporovima u kojima postoji izberiva mjesna nadležnost, a takvi su i sporovi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, tužitelj određuje pred kojim će se od nadležnih sudova provoditi postupak. VS, R 253/87.

U sporu radi naknade štete zbog neizvršenja obveza iz ugovora o građenju, mjesna se nadležnost ne određuje primjenom odredaba čl. 52. ZPP-a jer nije riječ o izvanugovornoj odgovornosti za štetu. OS u Rijeci, Gž 1979/81 od 16.12.1981.

Kad u sporu o izvanugovornoj odgovornosti za štetu sud ocijeni da ni po jednom od osnova predviđenih odredbama čl. 53. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91) ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, proglasit će se nenadležnim, ukinuti sve provedene radnje i odbaciti tužbu. VSRH Rev 738/2007-2

Članak 52. st. 1. i 2.

Dana 9. lipnja 2000. tužitelj je Općinskom sudu u Zadru podnio tužbu radi naknade štete protiv 1. tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane i 2. tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb. U tužbi navodi da je nastradao u prometnoj nezgodi koja se zbila dana 9. lipnja 1997. na DC kod P., a kao vozač osobnog automobila marke Ford Granada reg oznaka …. Na ročištu održanom dana 24. studenog 2003., a prije upuštanja u raspravljanje tužitelj je istakao da ima prebivalište i boravak u Imotskom, svi predloženi svjedoci također se nalaze na području Imotskog, slijedom čega je predložio sudu da se oglasi mjesno nenadležnim u ovom predmetu i ustupi predmet Općinskom sudu u Imotskom čemu se tuženici nisu protivili. Iz tog razloga je Općinski sud u Zadru donio rješenje broj P-1001/00 od 2. lipnja 2004. kojim se oglasio mjesno nenadležnim za vođenje ovog postupka i predmet ustupio Općinskom sudu u Imotskom.

Općinski sud u Imotskom smatra da se Općinski sud u Zadru po prijedlog tužitelja nije mogao oglasiti mjesno nenadležnim, jer je tužitelj koristeći izberivu mjesnu nadležnost temeljem čl. 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) tužbu podnio sudu na čijem području se šteta dogodila.

Odredbom čl. 52. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Ako je šteta nastupila zbog smrti ili tjelesne ozljede nadležan je pored suda iz st. 1.tog članka i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.

U ovom premetu radi se o sporu o izvanugovornoj odgovornosti za štetu u kojem prema gore spomenutoj odredbi postoji izberiva mjesna nadležnost. Tužitelj je podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zadru odredio pred kojim od nadležnih sudova će se voditi postupak i svoju odluku o izboru suda ne može naknadno mijenjati.

Sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim na prijedlog tužitelja, jer takva mogućnost nije predviđena odredbom čl. 20. ZPP-a te je u pravu Općinski sud u Imotskom kada smatra da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Zadru.

Iz iznesenih razloga je riješeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 23. st. 1. i 3. ZPP.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Gr1 409/07-2

VTS RH, Pž-4927/08 od 21.listopada 2008. (TS Split P-2019/05 od 11.ožujka 2008.)

Nadležnost u sporovima za naknadu štete – Članak 52.