Ponavljanje postupka

Članak 421.

Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti:

1) ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet (članak 71. stavak 1. točke 1. do 6.) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca,

Člankom 240. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, točka 1. izmijenjena.

2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom;

3) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;

4) ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka;

5) ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj;

6) ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe;

Člankom 240. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u točki 6. riječi: »odnosno suca porotnika« brisane su.

7) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je ranije među istim strankama donesena o istom zahtjevu;

8) ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog tijela, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena;

9) ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje (članak 12. stavci 1. i 2.) na kojemu se temelji odluka suda;

Člankom 240. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dodana nova točka 9.

10) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja, presudom na temelju odricanja, presudom zbog ogluhe i presudom zbog izostanka ne može se ponoviti zbog razloga iz stavka 1. točke 8., 9. i 10. ovoga članka.

Člankom 240. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dodan stavak 2.

Postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja i presudom na temelju odricanja može se ponoviti zato što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Člankom 240. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dodan stavak 3.

________ ** ________

Ponavljanje postupka je izvanredni, u pravilu remonstrativni, nesuspenzivni, dvostrani pravni lijek protiv odluka kojima je postupak suda pravomoćno završen. Cilj ovog pravnog lijeka je ponovno raspravljanje i odlučivanje o predmetu koji je pravomoćno završen.

Na podnošenje prijedloga ovlaštene su stranke, njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici.

Ovaj pravni lijek upravljen je protiv pravomoćnih presuda, pravomoćnih platnih naloga, pravomoćnih rješenja u sporovima zbog smetanja posjeda i pravomoćnih rješenja kojima se tužba odbacuje.

Kada je presuda ili neka druga od gore navedenih sudskih odluka postala pravomoćna zbog propuštanja roka za ulaganje pravnog lijeka koji je odbačen kao nepravovremen, prijedlog za ponavljanje postupka nije upravljen protiv rješenja kojim je pravni lijek odbačen, već protiv odluke protiv koje je propušteno ulaganje pravnog lijeka (jer je tom odlukom odlučeno o pravu stranke ili joj je uskraćena sudska zaštita), a cilj je prijedloga da se postupak ponovi i donese odluka povoljnija za stranku.

Izjava o odricanju od tužbenog zahtjeva i sudska nagodba imaju za posljedicu okončanje postupka, ali to nisu sudske odluke već dispozitivne radnje stranaka. Zato prevladava shvaćanje da prijedlog za ponavljanje postupka nije dozvoljen u slučajevima kad je postupak završen povlačenjem tužbe, odricanjem od tužbenog zahtjeva ili sudskom nagodbom.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

Saznanje za presudu drugog suda u kojoj je zauzeto materijalnopravno shvaćanje drugačije od onog koje je prihvatio sud u postupku čije se ponavljanje zahtijeva, ne predstavlja ni novu činjenicu ni novi dokaz na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da je ta činjenica, odnosno dokaz bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. VS, Rev 534/08 od 14.5.2008.

*

Sudska nagodba ne može se pobijati prijedlogom za ponavljanje postupka, već jedino tužbom. ŽS u Osijeku Gž 2326/07 od 14.6.2007.

*

Rješenjem upravnog tijela kojim je utvrđena kategorizacija autobusnog kolodvora ne odlučuje se o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos između stranaka u parničnom postupku radi isplate naknade za pružanje kolodvorske usluge. Zbog toga, naknadno ukidanje tog rješenja nije razlog zbog kojeg se može osnovano tražiti ponavljanje pravomoćno završenog parničnog postupka. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 578/05 od 24.11.2008.

*

Samo stranke koje su učestvovale u pravomoćno okončanoj parnici mogu podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka, a ne i treće osobe, bez obzira na njihov pravni odnos prema strankama i predmetu spora (bivši vlasnici nekretnina oduzetih za vrijeme jugoslavenske komunistička vladavine). Županijski sud Bjelovar Gž 1571/00 od 3.8.2000.

*

Ne može se ponoviti postupak koji je završen presumiranim povlačenjem tužbe. Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr 498/2005-2 od 11.10.2005.

*

Samo strane koje su sudjelovale u pravomoćno okončanoj parnici mogu podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka, a ne i treće osobe, bez obzira na njihov pravni odnos prema strankama i predmetu spora. ŽS u Vukovaru Gž 724/03 od 4.12.2003.

*

Tuženicima čije je boravište bilo nepoznato u vrijeme vođenja postupka pred prvostupanjskim sudom, nije onemogućeno raspravljanje pred tim sudom kad ih je u postupku zastupao skrbnik za poseban slučaj – odvjetnik – premda je on priznao tužbeni zahtjev. ŽS u Vukovaru, Gž 118/01 od 18.3.2002.

*

Nove činjenice odnosno novi dokazi razlog su za ponavljanje postupka samo onda kada je na temelju njih za stranku mogla biti donesene povoljnija odluka da su te činjenice odnosno dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. VS, Revr 896/07 od 29.4.2008.

*

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je tuženikova žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravomoćnog rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači prihvaćanjem prijedloga za ponavljanje postupka ili da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Presudom prvostupanjskog suda od 25. ožujka 1997. godine broj P-2940/95 pravomoćno je završen postupak u ovoj pravnoj stvari, a njome je tuženik obvezan platiti tužitelju dug u iznosu od 23.360,55 kn sa zateznom kamatom i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 2.396,21 kn.

Tuženik je podnio prijedlog za ponavljanje postupka zaprimljen kod prvostupanjskog suda 28. svibnja 1998. godine temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 9. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP), navodeći da je nakon pravomoćnosti navedene presude pribavio dokaze iz kojih proizlazi da su plaćeni tužiteljevi računi, a da zbog promjene u vlasničkoj strukturi nakon pretvorbe tuženika i promjene osoba koje su radile kod tuženika, tuženik nije tijekom parničnog postupka u ovom predmetu mogao doći do tih dokaza, da ih je pronašao prije 4 dana, a radilo se o izvještajima o zaduženju i ugovora o cesiji sklopljenog između stranaka 27. rujna 1995. godine.

Utvrdivši da je tuženik u predmetu prvostupanjskog suda br. P-3230/95 na ročištu 23. travnja 1997. godine dostavio sudu izvještaje o zaduženju na koje se kao nove dokaze pozvao u prijedlogu za ponavljanje postupka nižestupanjski sudovi su ocijenili da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen nakon isteka zakonskog roka, te su ocijenili da promjena vlasničke strukture i promjena osoba koje su radile kod tuženika ne predstavlja opravdani razlog zbog kojeg navedeni dokazi nisu mogli biti ranije upotrijebljeni u postupku čije se ponavljanje traži, pa su nižestupanjski sudovi odbacili tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka, a time su odgovarajuće propise pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 421. toč. 9. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, a prema odredbi čl. 422. st. 2. toga zakona zbog okolnosti iz čl. 421. toč. 9. istog zakona ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tuženik tijekom vođenja prijašnjeg postupka mogao sudu predočiti ugovor o cesiji te izvještaje o zaduženju, te da ga promjena vlasničke strukture i promjena osobe koje su radile kod tuženika ne opravdava.

Odredbom čl. 423. st. 1. toč. 6. ZPP propisano je da se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od 30 dana od dana kad je stranka mogla sudu iznijeti nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva. Stoga je tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka podnesen izvan zakonskog roka, pa je u smislu odredbe čl. 425. st. 1. ZPP pravilno odbačen.

Tuženikova tvrdnja u reviziji da je odbacivanjem njegovog prijedloga za ponavljanje postupka došlo do bitne povrede odredaba ZPP-a nije prihvatljiva.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP).

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: II Rev-35/00-2

*

S obzirom da tuženica u žalbi isključivo ponavlja razloge na kojima temelji prijedlog za ponavljanje postupka, tuženicu valja upozoriti da eventualna činjenica, da su prvostupanjski i drugostupanjski sud u predmetu istog suda pogrešno primijenili materijalno pravo na njezinu štetu, jer je Vrhovni sud zauzeo drugačije stajalište u odnosu na primjenu mjerodavnog prava, nije nova činjenica, niti je novi dokaz u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10 Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), s obzirom da tuženica evidentno pobija pravilnost primjene materijalnog prava u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj odluci u predmetu prvostupanjskog suda, pa kako ponavljanje postupka nije moguće osnovano tražiti zbog toga što su navedeni sudovi, po njezinoj ocjeni, pogrešno primijenili materijalno pravo u odlukama donesenim u postupku čije se ponavljanje traži, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da prijedlog tuženice za ponavljanje postupka nije temeljen ni na jednom od razloga navedenim u odredbi čl. 421. st. 1. toč. 1–10 ZPP-a, zbog čega je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 425. st. 1. ZPP-a, njezin prijedlog za ponavljanje postupka odbacio kao nedopušten (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske

Rev 2268/1995 i Gž 12/2000 od 1. 3. 2000.).”