Povlačenje tužbe

Članak 193.

Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

Tužba se uz izričiti pristanak tuženika može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava. U tom slučaju tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj suglasnosti za povlačenje tužbe.

Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka dođe do povlačenja tužbe prije nego što je prvostupanjski sud donio svoju odluku, odnosno prije nego što je ona u povodu žalbe otpravljena drugostupanjskom sudu, prvostupanjski će sud rješenjem utvrditi da je tužba povučena, odnosno rješenjem će ukinuti svoju odluku i utvrditi da je tužba povučena. Tim će rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka.

Ako dođe do povlačenja tužbe pred prvostupanjskim sudom nakon donošenja prvostupanjske odluke dok je postupak u povodu žalbe u tijeku pred drugostupanjskim sudom, prvostupanjski će sud bez odgode zatražiti – telefonom, telefaksom ili elektroničkom poštom – od drugostupanjskog suda da ga se obavijesti o tome je li već odlučeno u povodu žalbe te obavijestiti taj sud da je došlo do povlačenja tužbe.

Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka dođe do povlačenja tužbe nakon što je predmet dostavljen drugostupanjskom sudu, drugostupanjski će sud, ako prije toga nije odlučio u povodu žalbe, rješenjem ukinuti prvostupanjsku odluku i utvrditi da je tužba povučena. Tim će se rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka.

Podnesak kojim se u slučaju iz stavka 3. ovoga članka povlači tužba podnosi se putem prvostupanjskog suda koji može, ako ocijeni da je to potrebno, održati ročište sa strankama radi provjere jesu li ispunjeni uvjeti za povlačenje tužbe.

Ako se pred drugostupanjskim sudom održava sjednica vijeća uz sudjelovanje stranaka (članak 362. stavak 2.) ili rasprava (članak 373.b stavak 2.), tužitelj može svoju tužbu povući i na ročištu pred tim sudom.

Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

______________________________________________________________

U Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08. i 123/08.), u članku 193. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. i stavci 4. do 8. Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 9.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU – Narodne novine br.: 57/2011.

______________________________________________________________

________ ** ________

Tužitelj ima pravo povući tužbu. Povlačenje tužbe je procesno ovlaštenje tužitelja koje on koristi onda kada želi ispraviti grešku koju je uočio nakon podnošenja tužbe (npr. izabrao je tuženog koji nije pasivno legitimiran, nastupila je zastara potraživanja i dr.). Tužba se može povući u svako doba sve do zaključenja glavne rasprave. Tužba se može povući podneskom ili na zapisnik pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu. Tužba se može povući bez pristanka tuženog samo dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a nakon toga samo ako tuženi pristane na povlačenje (to sve radi interesa tuženog da bi on bio osiguran od ponovljenog uznemiravanja od strane tužitelja podizanjem novih tužbi). Tuženi se može izjasniti sudu o povlačenje tužbe podneskom, ako mu je podneskom priopćeno povlačenje tužbe ili prijepis zapisnika sa ročišta na kojem je, u odsutnosti tuženog, tužitelj izjavio da povlači tužbu, ili usmeno na zapisnik kod suda pred kojim teče parnica. Tuženik se može izjasniti u roku od 15 dana. Ako tuženi izjavi da ne pristaje na povlačenje tuže, postupak će se nastaviti, a ako se o povlačenju tužbe ne izjasni u ovom roku, smatrat će se da je dao pristanak na povlačenje tužbe. Izjava o povlačenju tužbe ne može se opozvati. Tužitelj može povući tužbu i u fazi mirovanja postupka. Tužba se može i djelomično povući (to će biti slučaj kad tužitelj smanji tužbeni zahtjev, ili povuče jedan ili nekoliko tužbenih zahtjeva).

Pokretanje postupka – čl. 185.

Pravomoćnost presude – čl. 333.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

*

Povučena tužba smatra se kao da nije bila niti podnijeta. Ako nije bilo odricanja od tužbenog zahtjeva tužitelj može ponovno podnijeti tužbu. Rješenje kojim sud utvrđuje da se tužba smatra povučenom ne predsta­vlja pravomoćno presuđenje stvari.

“Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe čl. 365. Za­kona o parničnom postupku (ZPP), ovaj sud nalazi da je u donošenju po­bijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP-a jer je nezakonitim postupanjem onemogućen tužitelj da raspravlja pred sudom. Prvostupanjski sud pogrešno je primjenio odredbu čl. 333. st. 2. ZPP-a, kada je našao da je pred istim sudom među istim strankama iz iste činjenične i pravne osnove, već donijeta pravomoćna presuda pa da je bilo uvjeta za odbačaj tužbe po čl. 333. st. 2. ZPP-a. Među strankama nije sporno da je iz istog činjeničnog pravnog osnova vođen parnični postupak pod brojem IX P-778/95 te da je u tom postupku donijeto rješenje po kojem se smatra da je tužitelj povukao tužbu. Radi se o presumiranom povlačenju tužbe po čl. 499. ZPP-a. Posljedice presumi­ranog jednako kao izričitog povlačenja tužbe ne znači i odustanak stranke od prava na određenu sudsku zaštitu uopće. Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnijeta, pa ako nije bilo odricanja tužbenog zahtjeva, tužba se može ponovno podnijeti. Rješenje kojim sud konstatira da se tužba smatra povučenom ne predstavlja presuđenje stvari, pa je prvostupan­jski sud pogrešno našao da je o zahtjevu po kojem teče predmetna parnica već pravomoćno odlučeno. Zato nije bilo uvjeta za odbačaj tužbe suklad­no čl. 333. st. 2. ZPP-a, a donošenjem takvog rješenja sud je onemogućio tužitelja da raspravlja pred sudom. Time je počinjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP-a.”

VTS RH, Pž-3278/97 od 23. prosinca 1997.

*

Izjava o povlačenju tužbe je neopoziva. ŽS u Rijeci, Gž 1527/01 od 19.9.2001.

*

Odluku o povlačenju tužbe sud može donijeti samo ako je tužitelj povukao tužbu i ako je na to pristao tuženik koji se prije toga upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.

Međutim, sud ne može donijeti odluku o povlačenju tužbe ako se tužitelj, po pozivu suda u roku kojeg mu je sud za to odredio, nije izjasnio je li s tuženikom sklopio izvansudsku nagodbu.

VTS RH, Pž-2732/08 od 17.listopada 2008. (TS Zagreb P-2325/05 od 10.ožujka 2008.)

*

Kada tužitelj umjesto prvobitno označenog tuženika kao tuženika označi drugu osobu (čl. 192. st. 1. ZPP-a), tada se na troškove postupka glede prvobitno označenog tuženika primjenjuju odredbe čl. 158. st. 1. u vezi s čl. 193. st. 2. ZPP-a, bez obzira na to je li sud prvog stupnja formalno donio rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na njega ili nije. ŽS u Rijeci, Gž 1782/03 od 2.7.2003.

*

Izjava o povlačenju tužbe je neopoziva.

“Izjava o povlačenju tužbe predstavlja jednostranu neposrednu parničnu radnju, koja na konstitutivan način proizvodi procesnopravni učinak već samim davanjem takve izjave i to bez interpoliranja sudske aktivnosti. Stoga karakter takve izjave uka­zuje da je učinak iste nastupio ex lege, te da je sudska odluka o povlačenju tužbe deklaratorna. Takvo značenje i karakter izjave o povlačenju tužbe ukazuje na neopo­zivost iste.”

Žs u Rijeci, Gž 1527/01 od 19. 09. 2001.

*

Okolnost da je o izjavi tužitelja o povlačenju tužbe danoj izvan ročišta umjesto sudskog zapisnika sud sastavio službenu bilješku može biti samo relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka. VS, Revr 864/05 od 22.3.2006.

*

Ako tuženik nije dao izričiti pristanak na povlačenje tužbe do kojega je došlo nakon zaključenja glavne rasprave, sud ne može donijeti rješenje kojim se ukida prvostupanjska odluka i utvrđuje da je tužba povučena. Nedostatak izričitog pristanka tuženika na povlačenje tužbe ne može zamijeniti niti izričiti pristanak umješača s položajem jedinstvenog suparničara pa takav umješačev pristanak nema pravni učinak.

VTS RH, Pž-7703/09 od 30.listopada 2013. (TS Zagreb, P-914/07 od 9.svibnja 2007.)

*

Ako se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvarl, tužba se ne može povući bez njegova pristanka.

“Utemeljivši takvu odluku na članku 193. ZPP-a, sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu tog članka, budući sukladno istoj tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upustio u ras­pravljanje o glavnoj stvari. Međutim, u ovom je sporu tuženik raspravljao o glavnoj stvari i to i na ročištu i pismenim podnescima, a da bi se tužba od strane tužitelja mogla povući kasnije i to sve do zaključenja glavne rasprave, zakon određuje da tuženik na povlačenje mora pristati.

Kako konkretno tuženik nije dao svoj pristanak na povlačenje tužbe od strane tužitelja, a o povlačenju tužbe je izviješten u stvari, tek po prijemu pobijanog rješenja, to je sud prvog stupnja, donijevši pobijano rješenje do­nio nezakonitu i nepravilnu odluku, koju utemeljeno tuženik pobija žalbom.”

PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-328/93 od 15. lipnja 1993.

*

Članak 193. stavak 2.

Izjava o povlačenju tužbe jednostrana je izjava volje tužitelja koja proizvodi pravni učinak trenutkom njezina davanja ako se tuženik nije usprotivio povlačenju tužbe. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 122/2010-2 od 6.4.2011.

*

Kad se tuženik usprotivio tužiteljevu povlačenju dijela tužbe do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva mora meritorno odlučiti. VTSRH, Pž 6985/03 od 17.1.2006.

*

Prigovarajući mjesnoj nadležnosti suda tuženik se nije upustio u ra­spravljanje o glavnoj stvari, te za povlačenje tužbe nije potreban nje­gov pristanak.

“Prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

Iz spisa je vidljivo da se tuženik nije upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (na ročištu od 18. travnja 1997. godine tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda, međutim, nije se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari), pa prvostupanjski sud, nakon što je tužitelj podneskom povukao tužbu, nije bio dužan pozivati tuženika na to da se izjasni da li pristaje na povlačenje tužbe.

Naime, glavna stvar u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu određenog iznosa, a u raspravljanje o tom zahtjevu tuženik se nije upustio.

Dakle, donoseći rješenje o povlačenju tužbe bez da je prethodno o tome obavi­jestio tuženika i pozvao ga na izjašnjenje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 193. st. 1. ZPP-a.” Žs u Zagrebu, Gž 7025/00 od 26. 09. 2000.