Pravomoćnost presude
Članak 333.
Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe.
Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
Člankom 183. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 2. riječ: »Sud« zamijenjena riječima: »Prvostupanjski sud«, a iza riječi: »parnica« dodane riječi: »među istim strankama«.
Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravomoćna.
________ ** ________
Pravomoćnost (lat. res judicata) je specifična kvaliteta sigurnosti, autoritativnosti i čvrstine sudske odluke, koji odluka dobije ex lege kad se za to ispune određene pretpostavke.
Presuda kojom je odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe postaje pravomoćna ako se više ne može pobijati žalbom. Presuda se više ne može pobijati žalbom ako su se stranke odrekle ili odustale od žalbe, ako je presudu donio drugostupanjski sud i ako je drugostupanjski sud odbio žalbu kao neosnovanu, a potvrdio prvostupanjsku presudu ili odbacio žalbu kao nepravovremenu , nepotpunu ili nedozvoljenu.
Ako se presuda više ne može pobijati žalbom nastaje formalna pravomoćnost presude.
Formalna pravomoćnost drugostupanjske presude nastupa onog dana kada je presuda donijeta (budući se drugostupanjska presuda ne može napadati žalbo, a revizija nema suspenzivno djelovanje).
Zakon propisuje da presuda postaje pravomoćna ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. To treba shvatiti na način da se pravomoćnost presude odnosi na zahtjeve koji su bili predmet spora. To je pravilo. Međutim , ako je sud odlučio izvan zahtjeva istaknutih u tužbi i protutužbi, a stranka se nije na to žalila, onda nastjupa pravomoćnost i tog dijela presude, jer pravovremeno izjavljena žalba sprječava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2.). Dakle, dio presude koji nije pobijan žalbom postaje pravomoćan i kad je njime odlučeno izvan zahtjeva tužbe ili protutužbe.
U teoriji procesnog prava pored formalne pravomoćnosti postoji i materijalan pravomoćnost. Ona se odnosi na vezanost istog ili svakog drugog suda za sadržaj pravomoćne presude. Materijalna pravomoćnost obvezuje sud da po službenoj dužnosti odbaci tužbu u kojoj se između istih stranaka postavlja zahtjev po kome je pravomoćno presuđeno.
Pravomoćnost presude ograničena je samo na činjenice koje su postojale prije donošenja presude.
Pravilo je da se pravomoćnost presude odnosi samo na izreku.
Pravomoćnošću presude obuhvaćena je i odluka istaknuta prigovorom tuženika radi prebijanja.
SUDSKA PRAKSA
______________________________________________________________
*
Članak 333. st. 2.
Ne postoji objektivni identitet spora između pravomoćno okončane parnice, u kojoj je obveznik uzdržavanja obvezan plaćati uzdržavanje u postotku od plaće, i pokrenute parnice u kojoj se traži plaćanje uzdržavanja u novčanom iznosu, jer se radi o zakonom priznatom pravu na izmjenu pravomoćno određenog načina uzdržavanja.
Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1588/10-2, od 11. XI. 2010.
*
Sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već ranije pravomoćno presuđeno, odbacit će tužbu.
U parnici tužitelja koji traži utvrđenje činjenice da tuženiku ništa ne duguje, iako je između istih stranaka (u obrnutim parničnim ulogama) donijeta pravomoćna presuda o dugovanju, radi se o pravomoćno presuđenoj stvari, te vođenje takvog parničnog postupka nije moguće.
“Po odredbi članka 333. stavak 2. ZPP-a sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, što je ovdje slučaj, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
Prema odredbi članka 288. stavak 2. ZPP-a predsjednik vijeća, nakon prethodnog ispitivanja tužbe donosi rješenje o odbacivanju tužbe ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je u predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje.
Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži pobijanje pravnih radnji prema tuženiku radi propusta koje je učinio sam tužitelj dok nije bio u stečaju i to u parničnom postupku koji je pravomoćno dovršen presudom zbog izostanka dana 10. studenog 1999. godine broj P-2198/95 Općinskog suda u Splitu. S obzirom da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari propusti tužitelja, dok nije bio u stečaju, u prvostupanjskom parničnom postupku ne mogu se valorizirati niti uvažavati kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, jer se o svemu tome moglo raspravljati i odlučivati samo u granicama mogućnosti koje predviđaju pravila parničnog postupka u kojem je donesena presuda zbog izostanka.” VTS RH, Pž-3487/03 od 28. listopada 2003.
*
– uvjeti za odbačaj tužbe kada tužitelj tvrdi da nije htio podnijeti tužbu već prijedlog za ponavljanje ranije dovršenog parničnog postupka
Čl.333. st. 2. i čl. 106. te čl. 109. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i NN 2/07 –Odluka Ustavnog suda RH).
Kada tužitelj podnese tužbu u istoj pravnoj stvari o kojoj je već ranije pravomoćno odlučeno, misleći da podnosi prijedlog za ponavljanje tog ranije provedenog postupka, tada nema uvjeta za primjenu čl. 109. u vezi s čl. 106. Zakona o parničnom postupku već je parnični sud dužan takvu tužbu odbaciti budući se tužba odnosi na već presuđenu stvar.
„Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi nedopuštenosti otkaza.
Tijekom postupka pokazalo se da je tužiteljica već ranije protiv tuženika podnijela tužbu radi nedopuštenosti otkaza u predmetu prvostupanjskog suda br. P.425/01 te da je njezin tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen.
Punomoćnik tužiteljice je na ročištu glavne rasprave održanom dana 22. prosinca 2005. godine naveo da je tužba pogrešno imenovana te da je ona ustvari trebala biti prijedlog tužiteljice za ponavljanje gore navedenog ranijeg parničnog postupka te je zatražio rok od 15 dana za popravak podneska.
Prvostupanjski sud je odbio punomoćniku tužiteljice dodijeliti rok za popravak tužbe te je donio pobijano rješenje.
Tužiteljica se žali tvrdeći da joj je tužbu pisala jedna osoba kojoj je ona predala koncept, no ne tužbe već prijedloga za ponavljanje postupka, a ta osoba je pogrešno shvatila da se radi o tužbi pa je tako i sastavila podnesak te tvrdi da joj je sud trebao, sukladno čl. 106. u vezi s čl. 109. ZPP-a, dopustiti ispravak podneska.
Međutim,čl.106. i 109. ZPP-a se odnose na potpunost i razumljivost podnesaka te na postupak otklanjanja nedostataka podnesaka. Tužba tužiteljice je potpuna i razumljiva i po njoj se može postupiti pa prvostupanjski sud nije imao pravne osnove za primjenu čl. 109. ZPP-a a niti je tužiteljica imala pravne osnove za prepravljanje podnesene tužbe u prijedlog za ponavljanje postupka, pogotovo stoga što se u tužbi raniji parnični postupak uopće niti ne spominje, jer ZPP ne predviđa mogućnost preinake tužbe u prijedlog za ponavljanje postupka.
Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 333. st. 2. ZPP-a kada je donio pobijano rješenje te je stoga žalba tužiteljice temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.” ŽS u Koprivnici,Gž.160/06-2 od 17. veljače 2006. godine
*
Okolnost da je jednoj od ugovornih stranaka pravomoćnom presudom naloženo da ispuni činidbu iz ugovora, nije zapreka da ona naknadno u parnici zatraži utvrđenje tog ugovora ništavim. Ne postoji, naime, objektivni identitet spora, jer je u jednoj tužbi istaknut deklaratorni, a u drugoj kondemnatorni zahtjev. VS, Rev 2969/99 od 5.3.2003.
*
Članak 333. stavak 3.
Ako je u ranijoj presudi pravomoćno odlučeno o potraživanju kojeg je tuženik istaknuo prigovorom radi prijeboja, tuženik više ne može u drugom postupku ponovno istaknuti taj prigovor. U slučaju da tuženik to ipak učini, sud taj prigovor radi prijeboja mora odbaciti. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3889/05 od 19.12.2008.
*
Članak 333. stavak 3.
Ako je presudom odlučeno o potraživanju koje je tuženik istaknuo prigovorom radi prebijanja, odluka suda o postojanju ili nepostojanju tog potraživanja postaje pravomoćna kada se više ne može pobijati žalbom.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 7646/02 od 6.9.2005.
*
Pravorijek arbitražnog suda ima snagu pravomoćne sudske presude pa ako tužitelj pred redovnim sudom pokrene parnicu o zahtjevu o kojem je već odlučeno arbitražnim pravorijekom, sud će tužbu odbaciti, neovisno o tome što je tužitelj podnio tužbu za poništaj pravorijeka. U takvom slučaju nema osnove za prekid postupka.
VTS RH, Pž-4153/12 od 26.listopada 2012. (TS Zagreb, P-4119/08 od 23.travnja 2012.)
*
Time što je pravomoćnom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev na izvršenje činidbe temeljem određenog pravnog odnosa nije ujedno pravomoćno utvrđeno da taj pravni odnos postoji. VS, Rev 439/99 od 3.12.2000.
*
Kad je u prije vođenoj parnici oštećenih protiv osiguratelja, vlasnika i vozača neosiguranog vozila, kao solidarnih dužnika, utvrđen omjer odgovornosti za nastanak štetnog događaja, u regresnoj parnici osiguratelju protiv ostalih solidarnih dužnika ne može se s uspjehom osporavati utvrđeni omjer odgovornosti i visina i opseg utvrđene naknade štete. VS, Rev 444/03 od 28.4.2005.
*
Kad je u pravomoćno okončanoj parnici tuženiku naloženo da tužitelju plati određeni iznos, ne može tuženik (sada u svojstvu tužitelja), u novoj parnici tražiti da se utvrdi kako tužitelj u prethodnoj parnici (sada u svojstvu tuženika) nema pravo na isplatu tog iznosa. VS, Rev 1407/2007-2 od 19.2.2008.
*
Ne postoji mogućnost da se istovremeno prihvati tužbeni zahtjev na predaju stana i protutužbeni zahtjev kojim se zahtijeva utvrđenje prava zadržanja tog istog stana, budući da se takvi zahtjevi međusobno isključuju.
Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 154/2008-2 od 18.11.2009.
*
Javnobilježničke isprave, osim onih koje javni bilježnik kao povjerenik suda donosi u ostavinskom i ovršnom postupku, ne mogu postati pravomoćne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 6133/06 od 11.9.2008.
*
Kad do prijeboja tražbina dođe u parnici konstitutivnom odlukom suda povodom tuženikova prigovora, obje tražbine postoje sve do donošenja te odluke. VS, Revt 98/04 od 12.4.2005.
*
Kad očitovanje o preuzimanju novčane obveze dato na zapisniku pred sudom nema značenje sudske nagodbe nema zapreke za ostvarivanje te tražbine u parnici. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1041/2007-2 od 5.12.2007.
*
Kad je u pravomoćno okončanoj parnici tuženiku naloženo da tužitelju plati određeni iznos, ne može tuženik sada u svojstvu tužitelja, u novoj parnici tražiti da se utvrdi da tužitelj u prethodnoj parnici (sada u svojstvu tuženika) nema pravo na isplatu tog iznosa. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1407/2007-2 od 19.2.2008.
*
Kad tužitelj, nakon što je pravomoćnom djelomičnom presudom odlučeno o jednom od istaknutih zahtjeva, poveća taj zahtjev, ne radi se o preinaci tužbe već o novoj tužbi koju valja odbaciti, jer je u pitanju presuđena stvar. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 96/2005-2 od 21.6.2005.
*
Kad do prijeboja tražbine dođe u parnici konstitutivnom odlukom suda povodom tuženikovog prigovora, obje tražbine postoje sve do donošenja te odluke. Vrhovni sud Republike Hrvatske Revt 98/2004-2 od 12.4.2005.
*
U parnici radi utvrđenja da tužitelj tuženiku ništa ne duguje, iako je između istih stranaka (u obrnutim parničnim ulogama) donesena pravomoćna presuda o dugovanju, riječ je o pravomoćno presuđenoj stvari te vođenje takvog parničnog postupka nije moguće. VTSRH, Pž 3487/03 od 28.10.2003.