Presuda na temelju priznanja

Članak 331.

Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

Sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

Donošenje presude na temelju priznanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2. ovog članka prije toga pribave obavijesti.

Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude.

________ ** ________

Priznanje tužbenog zahtjeva je parnična radnja kojom tuženik priznaje tužbeni zahtjev kao osnovan.

Priznanje tužbenog zahtjeva i priznanje činjenica nije isto, jer prvo ima za posljedicu da se bez raspravljanja donosi presuda kojom se usvaja tužbeni zahtjev a drugo ima za posljedicu da činjenice koje su priznate ne treba dokazivati (čl. 221.).

Priznanje tužbenog zahtjeva može se dati usmeno na pripremnom ročištu ili na glavnoj raspravi ili u pismeno podnesku tuženika.

Priznanje tužbenog zahtjeva ima učinak ako ga je dala parnično sposobna stranka.

Kad tuženik prizna tužbeni zahtjev sud je dužan odmah donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev, ne čekajući prijedlog tužitelja.

Tuženik može izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva opozvati do donošenja presude.

Presudu na temelju priznanja sud neće donijeti kad utvrdi da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi, ili pod utjecajem prinude ili prijevare (čl. 353. toč. 3).

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

*

Kad tuženik tužbeni zahtjev koji je postavljen u hrvatskoj valuti prizna djelomično, i to u protuvrijednosti strane valute ne navodeći prema kojem se tečaju treba izračunati ta protuvrijednost, takva izjava ne može se smatrati djelomičnim priznanjem tužbenog zahtjeva. ŽS u Križevcima, Gž 67/00 od 2.3.2000.

*

Tužiteljice su dana 20. lipnja 2001. podnijele Općinskom sudu  u Zagrebu tužbu radi naknade štete zbog smrti bliske osobe i to oca 1. tužiteljice B. K. i supruga 2. tužiteljice D. J. te  su uz ostalo  postavile tužbeni zahtjev za naknadu duševnih boli zbog  smrti bliske osobe svaka u iznosu od 70.000,00 kn.

U ovom predmetu posljednje ročište za glavnu raspravu održano je dana 20. studenog 2002. te je rješenjem raspravnog suca slijedeće ročište odgođeno za dan 1. rujna 2003. godine. U međuvremenu je podneskom od 23. siječnja 2003. tuženik u cijelosti priznao tužbeni zahtjev i predložio da sud donese presudu na temelju priznanja u smislu odredbe čl. 331. i 312. st. 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) te je prvostupanjski sud dana 27. siječnja 2003. godine bez daljnjeg raspravljanja donio presudu broj Pn-4267/01 kojom prihvaća tužbeni zahtjev (čl. 331. st. 1. ZPP-a).

Tužiteljice su nakon donošenja presude na temelju priznanja dana 29. siječnja 2003. podneskom povisile zahtjev s osnova duševnih boli zbog gubitka bliske osobe svaka na iznos od 225.000,00 kn, a dana 12. veljače 2003. podnijele su žalbu protiv presude na temelju priznanja koju pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP-a.

Drugostupanjski sud je odbacio kao nedopuštenu žalbu tužiteljica jer su u cijelosti uspjele u sporu te nemaju pravnog interesa na podnošenje žalbe.

Revident opravdano (opisno) ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je drugostupanjski sud istu počinio  time  što je odbacio žalbu kao nedopuštenu, a da nije ocijenio da li je priznanje tužbenog zahtjeva od strane tuženika u suprotnosti sa pravilima javnog morala te da li je shodno tome bilo uvjeta za donošenje presude na temelju priznanja.

Tuženik je priznao tužbeni zahtjev podneskom od 23. siječnja 2003.  i to ubrzo  nakon što je ovaj sud na sjednici građanskog odjela od 29. studenog 2002. utvrdio nove “Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete” (broj Su-1331-VI/02 i Su-1372-2/02 od 29. studenog 2002. godine). Stoga je potrebno ocijeniti u kakvom je odnosu priznanje tužbenog zahtjeva od strane tuženika i spomenutih  orijentacijskih kriterija te  da li je tuženik priznao tužbeni zahtjev kako bi se izbjegla primjena novih orijentacijskih kriterija za naknadu štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe koja prema novim kriterijima znatno premašuje priznati iznos tužbenog zahtjeva.

Iz iznesenih razloga postoji revizijski razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP)  u svezi čl 3. st. 3. ZPP-a, jer  drugostupanjski sud spomenutu odredbu nije primijenio, a to je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Iz iznesenih razloga je ovaj sud  primjenom odredbe čl. 400. st. 4. ZPP-a, (koja se  prema  odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku- “Narodne novine”, broj 117/03 primjenjuje u ovom predmetu),  a u svezi odredbe 394. st. 1. ZPP-a ukinuo pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet je vratio  na ponovni postupak istom drugostupanjskom sudu.

U nastavku postupka će drugostupanjski sud otkloniti povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će potom donijeti novu zakonitu odluku. VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Rev 299/06-2

*

“Tužitelj je na ročištu glavne rasprave 13. ožujka 2006. precizirao tužbeni zahtjev kojega je tuženica priznala, te je prvostupanjski sud donio presudu na temelju priznanja kojom je prihvatio u cijelosti precizirani tužbeni zahtjev. Prema odredbi čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP) ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). U konkretnom slučaju bile su ostvarene pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja, jer se radi o zahtjevu kojim stranke mogu raspolagati (čl. 331. st. 2. ZPP), a tužena je priznala tužbeni zahtjev. Ocijenivši da tužitelj nema pravni interes za pobijanje prvostupanjske presude kojom je prihvaćen njegov tužbeni zahtjev drugostupanjski je sud odbacio tužiteljevu žalbu protiv prvostupanjske presude kao nedopuštenu. U smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Tužitelj nema pravni interes za pobijanje prvostupanjske presude na temelju priznanja kojom je prihvaćen njegov tužbeni zahtjev. Stoga je drugostupanjski sud pravilno primjenom odredbe čl. 367. ZPP odbacio tužiteljevu žalbu protiv prvostupanjske presude na temelju priznanja kao nedopuštenu.” VSRH Rev 1365/2007-2

*

Nije valjano priznanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništavosti odluke glavne skupštine koje je učinio zastupnik tuženog dioničkog društva bez suglasnosti nadzornog odbora tog društva. VS, Gzz 127/05 od 20.7.2005.

*

Tuženikova izjava da postoji njegov dug prema tužitelju, ali ne u utuženom iznosu kao i njegov prijedlog o obročnoj otplati duga, ne može se smatrati priznanjem tužbenog zahtjeva. VTSRH, Pž 3843/07 od 3.9.2007.

*

Odlučivanje o naknadi parničnih troškova kod presude zbog ogluhe

Čl. 331.b i čl. 164. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03)

O zahtjevu za naknadu troškova postupka kod presude zbog ogluhe sud može odlučiti samo ako je taj zahtjev određeno naveden u tužbi.

Prvostupanjski sud odbacio je zahtjev tužitelja kao nepravovremen iz razloga što u tužbi nisu bili naznačeni koje troškove tužitelj traži a tijekom postupka je donijeta presuda zbog ogluhe, pa do trenutka odlučivanja o tužiteljevom zahtjevu trošak nije bio tražen od strane tužitelja. Zbog toga je postupajući sukladno odredbi čl. 164. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP) prvostupanjski sud odbacio kao nepravovremen zahtjev tužitelja za naknadu troškova. Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda je po ocjeni ovoga suda pravilno i nije u pravu tužitelj kada tvrdi drugačije u svojoj žalbi.

Naime, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a o naknadi troškova postupka odlučuje sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja a stranka je dužna u svom zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Prema odredbi st. 3. čl. 164. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Također odredbom st. 4. propisano je da će o naknadi troškova sud odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. Ovaj postupak započeo je u vrijeme kada je u primjeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 117/03) koji je u svojim odredbama uveo novu presudu u čl. 331b. a to je presuda zbog ogluhe koja se donosi bez održavanja rasprave ukoliko bude udovoljeno uvjetima koje propisuje taj zakonski propis. Dakle, u trenutku kada je započet ovaj postupak tužitelj je mogao i morao znati da će se o njegovom zahtjevu iz tužbe eventualno odlučiti bez održavanja rasprave odnosno bez prethodnog raspravljanja. Zbog toga je po ocjeni ovoga suda a da bi se u cijelosti poštovala odredba čl.164.ZPP-a bio dužan troškove u vezi sa tužbom zatražiti već u samoj tužbi o kojoj je sud trebao da odluči a kako to propisuje odredba st. 3. čl. 164. ZPP-a. Prema tom zakonskom propisu zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana samo u slučaju povlačenja tužbe ili odustanka od pravnog lijeka koji nisu obavljeni na raspravi a ne postoji mogućnost tražiti naknadu troškova u ostalim slučajevima kada odluka nije objavljena na raspravi. Prema tome, po ocjeni ovoga suda stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti već u tužbi kako bi se u slučaju presude zbog ogluhe o tom trošku moglo odlučiti sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a. ŽS u Koprivnici, Gž.507/04-2 od 13. travnja 2004.g.

*

Tužitelj se do zaključenja glavne rasprave može odreći tužbenog zahtjeva i u tom slučaju sud donosi presudu na temelju odricanja. Za odricanje nije potreban pristanak tuženog. Ako tužitelj povuče tužbu bez odricanja od tužbenog zahtjeva, potreban je pristanak tuženog ako se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. VTS RH, Pž-4597/94 od 17. siječnja 1995.

*

Člankom 331. ZPP-a je propisano da: 1) Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). 2) Sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.). 3) Donošenje presude na temelju priznanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz st. 2. ovog članka prije toga pribave obavijesti. 4) Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude. Tuženik je u cijelosti priznao tužbeni zahtjev, podneskom odgovorom na tužbu od 26. listopada 2005., koji je zaprimljen u sudu 27. listopada 2005., s time da priznanje tužbenog zahtjeva nije opozvano do donošenja presude na temelju priznanja 9. studenoga 2005. Izostanak:”upozorenja o pravnim posljedicama eventualnog priznanja tužbenog zahtjeva – donošenje presude na temelju priznanja bez zakazivanja glavne rasprave” ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka u situaciji kada prvostupanjskom sudu niti jednom odredbom ZPP-a nije naloženo da je dužan upozoriti stranku na značenje priznavanja tužbenog zahtjeva. Navod revizije da je izostanak već spomenutog upozorenja rezultiralo revidentovom zabludom je pravno neodlučan jer kad bi se i radilo o zabludi ta zabluda bi bila zabluda o pravu, a takva zabluda u ovom slučaju tuženika ne ispričava. Pritom valja još navesti da je sud dužan upozoriti stranku koje parnične radnje može poduzeti u situaciji kada se stranka iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovome Zakonu (čl. 11. ZPP). Revident ne navodi kojim se to pravima iz ZPP-a nije (zbog neznanja) koristio, a ovaj sud ne nalazi da se tuženik nije koristio nekim pravom već suprotno da se tuženik koristio svojim pravom da prizna tužbeni zahtjev. Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a postoji kada sud nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, ne pruži mogućnost da raspravlja pred sudom. U ovoj pravnoj stvari je prvostupanjski sud postupajući prema čl. 331. st. 1. ZPP-a bez raspravljanja donio presudu na temelju priznanja postupajući sukladno ovlaštenju iz navedene odredbe. Dakle, kada sud nakon priznanja tužbenog zahtjeva nije bio dužan raspravljati sa strankama nije mogao ni počiniti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

*

Tužitelj čiji je tužbeni zahtjev prvostupanjskom presudom u cijelosti prihvaćen nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv te presude, pa ako je u takvoj situaciji ipak podnese, ona je nedopuštena.

VSRH Rev 1365/2007-2

*

Tuženik tužbeni zahtjev mora izričito priznati. Priznanje činjenica navedenih u tužbi nije priznanje tužbenog zahtjeva.

Tuženikova izjava da postoji njegov dug prema tužitelju, ali ne u utuženom iznosu, kao ni njegov prijedlog o obročnoj otplati duga, ne može se smatrati priznanjem tužbenog zahtjeva.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3843/07 od 3.9.2007.

*

Sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim pretpostavkama ako je tuženik priznao tužbeni zahtjev da bi se izbjegla primjena za tužitelja znatno povoljnijih orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđenje visine pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu. VS, Rev 1026/04 od 15.6.2005.