Promjena adrese

Članak 145.

Člankom 76. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, članak 145. i naslov iznad njega izmijenjeni.

Stranka ili njezin zastupnik dužni su tijekom postupka do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke protiv koje žalba nije izjavljena, odnosno nakon dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak pravomoćno završava odmah obavijestiti sud o svakoj promjeni svoje adrese.

Ako protiv pravomoćne odluke unutar roka iz stavka 1. ovoga članka bude izjavljena revizija, taj se rok produžava sve dok ne istekne šest mjeseci od dostave stranci odluke kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje.

Ako je protiv pravomoćne odluke unutar roka iz stavka 1. ovoga članka podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, taj se rok produžava do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke u tom postupku protiv koje nije izjavljena žalba, odnosno do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci drugostupanjske odluke kojom se postupak za ponavljanje postupka pravomoćno završava.

Ako u povodu izvanrednoga pravnoga lijeka pravomoćna odluka bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, smatrat će se da rok iz stavka 1. ovoga članka nije ni počeo teći.

Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti, sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu svoju novu adresu.

Dostava iz stavka 5. ovoga članka smatra se obavljenom istekom osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

Kad zastupnik za primanje pismena do isteka rokova iz stavka 1. do 3. ovoga članka promijeni svoju adresu, a o tome ne obavijesti sud, sud će imenovati drugoga zastupnika za primanje pismena kojemu će dostavu obaviti.

U slučaju iz stavka 7. ovoga članka sud može novčano kazniti ranijeg zastupnika za primanje pismena zbog povrede svoje dužnosti obavještavanja suda o promjeni adrese.

________ ** ________

Stranka je dužna, radi dostave sudskih pismena, obavijestiti sud o promjeni adrese prebivališta i o promjeni stana od trenutka kad je pokrenula spor ili je primila tužbu kojom je spor protiv nje pokrenut. Ista obveza postoji i za zakonske zastupnike i punomoćnika stranke.

Ako stranka ili njen zakonski zastupnik odnosno punomoćnik ne postupe po ovoj obvezi, a dostavljač od susjeda ili na drugi način ne sazna njihovu novu adresu, sva daljnja dostava za tu stranku odnosno zakonskog zastupnika vrši se pribijanjem na oglasnu ploču suda.

Način dostave – Članak 133. – Članak 143.b

Odbijanje primitka – Članak 144.

Promjena adrese – Članak 145.

Punomoćenik za primanje pismena – Članak 146. – Članak 147.

Utvrđivanje adrese – Članak 148.

Dostavnica – Članak 149. – Članak 149.b

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

*

Stranka je dužna o promjeni svog prebivališta odmah obavijestiti sud.

*

Ukoliko stranka promijeni prebivalište i o tome ne obavijesti sud, sve daljnje dostave za tu stranku sud će obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.

“Uvidom u spis je utvrđeno da je predlagatelju, putem oglasne ploče suda uredno dostavljen zaključak od 4. prosinca 1998. godine, a sve u smislu odredbe čl. 145. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/92, 91/92 i 112/99).

Prema citiranoj odredbi čl. 145. Zakona o parničnom postupku, stranka je dužna o promjeni svog prebivališta ili stana o tome odmah obavijestiti sud. Kako je predlagatelj u prijavi naznačio svoju adresu Šmrika, Bulićeva ulica 5a, a dostave na tu adresu u više navrata nisu uspjele, valja doista zaključiti da je predlagatelj promijenio adresu, a da o tome nije obavijestio sud. Kako dostavljač nije mogao saznati novu adresu, sud je bio ovlašten da se sve daljnje dostave za tu stranku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Dostava se smatra obavljenom nakon proteka 8 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (list 14 spisa), pa se ovakva dostava smatra urednom u smislu citiranog članka 145. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.”

VTS RH, Pž-3065/99 od 24. kolovoza 1999.

*

Kad je sud neuspješno pokušao dostaviti pismeno na adresu koju je sam tužitelj za sebe naznačio u tužbi, pa makar to i nije prava adresa, pravilno je dostavu obavio putem oglasne ploče. ŽS u Dubrovniku, Gž 5636/07 od 28.8.2008.

*

Sud može prekinuti postupak ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda. To se odnosi na područje na kojem se proteže suverenitet države kojoj sud pripada. Sud dakle može prekinuti postupak ako se stranka nalazi na području Republike Hrvatske koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda, a ne i kad se stranka nalazi na području strane države.

“Po čl. 213. toč. 2. ZPP-a, sud može odrediti prekid postupka, ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda.

Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, ova zakonska odredba ima u vidu područje na kojem se proteže suverenitet države kojoj sud pri­pada.

U ovom slučaju misli se na područje Republike Hrvatske.

Sud se ne može upuštati u ocjenu da li se neka stranka u inozemstvu nalazi na području u toj stranoj državi koje je bilo odsječeno od suda ili ne. U ovom slučaju, tuženik (Beogradska plovidba) je postao inozemna prav­na osoba, dakle stranac. Prema tome tuženik se ne nalazi na području države kojoj pripada sud, tj. ne nalazi se u Republici Hrvatskoj. Stoga se sud ne može upuštati u ocjenjivanje, da li tuženik kao stranac može i kako može sudjelovati u postupku pred sudom.

U ovom slučaju, problem nije u tome, da li se tuženik nalazi na pod­ručju koje je odsječeno od suda, već u komunikaciji suda sa strankom koja je stranac tj. inozemna pravna osoba. Stoga i postoje odredbe o dostavi pis­mena osobama u inozemstvu (čl. 136. Zakona o parničnom postupku). Prili­kom dostave tužbe i poziva stranci u inozemstvu, stranka se poziva da ime­nuje punomoćnika u Republici Hrvatskoj. Ako to ne učini tada sud postupa po odredbi čl. 146. ZPP, tj. imenuje joj punomoćnika za primanje pismena. Prema ocjeni ovog suda, može, se po čl. 146. ZPP, tuženiku ovdje imenovati punomoćnika za prijem pismena, jer je tuženik nakon 8. X. 1991. godine kao dana pravnog osamostaljenja suverene Republike Hrvatske postao inozemna pravna osoba, a nije imenovao punomoćnika u Republici Hrvatskoj.” PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-1807/93 od 7. rujna 1993.

*

Kada pravna osoba u tijeku parnice promijeni sjedišta i o tome ne obavijesti sud, dostava se obavlja stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.

“Tuženiku je putem oglasne ploče uredno dostavljen poziv na zadnje ročište od 13. 12. 1995. godine, u smislu odredbe čl. 145. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 i 91/92 – ZPP). Prema ovoj odredbi stranka je dužna o promjeni svog prebivališta ili stana odmah o tome obavijestiti sud. Kako je tuženik u prigovoru protiv rješenja o izvršenju naznačio svoju adresu u Z. Črešnjevac 34a, a dostave na tu adresu u više navrata nisu uspjele, valja doista zaključiti da je tuženik promijenio adresu sjedišta, a o tome nije obavijestio sud. Kako dostavljač nije mogao saznati novu adresu, sud je bio ovlašten da se sve daljnje dostave u parnici za tu stranku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Dostava se smatra obavljenom nakon proteka 8 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda 23. 11. 1995. (list 17 spisa), pa se ovakva dostava smatra urednom u smislu čl. 145. st. 2. i 3. ZPP-a.” VTS RH, Pž-914/96 od 12. studenog 1996.

*

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je tužena u prijedlogu za ponavljanje postupka navela adresu dostave – P. r., R. .., da je na tu adresu izvršena dostava rješenja suda prvog stupnja od 24. lipnja 1994. br. P 2882/85 i da je na dostavnici navedeno “ne prima”, dakle da je tužena odbila primitak poštanske pošiljke a time i sudske odluke.

Nadalje je utvrđeno, da je nakon toga dostava izvršena putem oglasne ploče suda, te da je ista odluka tuženoj uručena dne 22. prosinca 1994., kao i da je žalba podnesena 30. prosinca 1994.

Sudovi nižeg stupnja pogrešno su zaključili, da je dostava pobijanog rješenja trebalo izvršiti primjenom odredbe čl. 145. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP). Naime, dostava tuženoj izvršena je primjenom odredbe čl. 144. ZPP ali pogrešno, jer je tuženoj, kad je odbila prijem poštanske pošiljke, trebalo ostaviti poštansku pošiljku u ovom slučaju u poštanskom pretincu i to reći tuženoj, te na dostavnici zabilježiti “dan, sat i razlog odbijanja primitka, a i mjesto gdje je pismeno ostavljeno i time se smatra da je dostava obavljena”.

Međutim, kako dostava nije izvršena na navedeni zakonom propisani način, ne može se zaključiti da je dostava izvršena zakonito, pa kako je nesporno da je od kasnije dostave žalba pravovremeno podnesena, valjalo je ukinuti pobijana rješenja, te će se sa žalbom u nastavku postupka postupiti kao pravovremeno podnesenom.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 395. st. 2. u svezi s odredbom čl. 400. st. 2. i 3. ZPP. VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Rev 2688/1995-2

*

Čl.145. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i NN 2/07 – Odluka Ustavnog suda RH).

Kada stranka (ovršenik) tijekom postupka promijeni adresu stanovanja a o tome ne obavijesti sud koji provodi postupak pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti, nema uvjeta za obustavu postupka već je sud dužan odrediti da se sve daljnje dostave obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda sve dok sud ne bude obaviješten o novoj adresi stranke.

„Prvostupanjski sud je obustavio ovaj postupak, jer ovrhovoditelj na njegovo traženje nije dostavio novu adresu ovršenika na koju se on tijekom postupka preselio. Kako je ta adresa neophodna da bi se daljnji ovršni postupak mogao nastaviti, a ovrhovoditelj po nalogu suda nije postupio, prvostupanjski sud je obustavio ovaj ovršni postupak. Međutim, ovakvo postupanje prvostupanjskog suda je nepravilno i nije na zakonu osnovano.

Naime, u pogledu dostave pismena tijekom ovršnog postupka primjenjuje se odredba čl. 8. Ovršnog zakona (dalje: OZ), koja govori o dostavi pismena pravnoj osobi i fizičkim osobama koje obavljaju određenu upisanu djelatnost. Kako Ovršni zakon nema odredaba o dostavi fizičkim osobama, temeljem odredbečl. 19. OZ-a na tu dostavu primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP). Prema odredbi čl. 145. st. 5. ZPP-a ako stranka o promjeni adrese tijekom postupka ne obavijesti sud, pa se zbog toga dostava ne može uredno obaviti, sud će daljnje dostave obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Prema tome, s obzirom da je ovršenik tijekom postupka promijenio adresu stanovanja, a o tome nije obavijestio sud, prvostupanjski sud je trebao postupiti po čl. 145. st. 5. ZPP-a, kako to pravilno ističe ovrhovoditelj u žalbi, a ne zbog toga što ovrhovoditelj nije mogao dostaviti adresu ovršenika isti postupak obustaviti.„ ŽS u Koprivnici, Gž.219/07-2 od 14. veljače 2007. godine.

*

Članak 145. stavak 1. i 5.

Naznaka na dostavnici da je stranka kojoj je trebalo dostaviti pismeno otputovala u inozemstvo ne ovlašćuje sud da toj stranci ubuduće sudska pismena dostavlja putem oglasne ploče; takav bi način dostave bio valjan samo u slučaju da je stranka odselila, a nije o tome izvijestila sud.

Županijski sud u Vukovara Gž 316/2005-3 od 13.6.2005.

*

Ako stranka ili njezin zakonski zastupnik do dostave drugostupanjske odluke promjeni prebivalište ili stan bez da o tome obavijesti sud, a dostavljač ne može saznati novu adresu, daljnje dostavljanje se obavlja stavljanjem pis­mena na oglasnu ploču suda.

“Nije sporno medu strankama da je do promjene adrese tuženika došlo u tijeku parnice, jer se tuženik pojavljivao na raspravama. Radi toga dolazi do primjene čl. 145. ZPP. Po stavku I. navedenog članka kad stranka do do­stave drugostupanjske odluke kojom se postupak završava promjeni svoje prebivalište ili stan, dužna je o tome odmah obavijestiti sud. Po stavku 2. ako to ne učini, a dostavljač ne može saznati u koje su mjesto odnosno stan odselio sud će odrediti da se sve daljnje dostave u parnici za tu stranku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Po stavku 3. dostava se smatra obavljenom nakon proteka 8 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Radi toga nije bilo mjesta pozivanju tužitelja da dostavi sudu adresu. tuženika, već je dostavljanje trebalo vršiti po 61. 145. ZPP-a. Od­bacivši tužbu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parnič­nog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 7. u svezi sa čl. 145. ZPP-a, jer je tuži­telju onemogućeno raspravljanje.”

PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-1689/93 od 26 listopada 1993.

*

Adresa pravne osobe je ona gdje je u sudskom registru navedeno sjedište – mjesto i adresa pravne osobe. VS, Revt 42/05 od 31.3.2005.

*

Kada pravna osoba u tijeku parnice promijeni sjedišta i o tome ne obavijesti sud, dostava se obavlja stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.

“Tuženiku je putem oglasne ploče uredno dostavljen poziv na zadnje ročište od 13. 12. 1995. godine, u smislu odredbe čl. 145. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 i 91/92 – ZPP). Prema ovoj odredbi stranka je dužna o promjeni svog prebivališta ili stana odmah o tome obavijestiti sud. Kako je tuženik u prigovoru protiv rješenja o izvršenju naznačio svoju adresu u Z. Črešnjevac 34a, a dostave na tu adresu u više navrata nisu uspjele, valja doista zaključiti da je tuženik promijenio adresu sjedišta, a o tome nije obavijestio sud. Kako dostavljač nije mogao saznati novu adresu, sud je bio ovlašten da se sve daljnje dostave u parnici za tu stranku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Dostava se smatra obavljenom nakon proteka 8 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda 23. 11. 1995. (list 17 spisa), pa se ovakva dostava smatra urednom u smislu čl. 145. st. 2. i 3. ZPP-a.” VTS RH, Pž-914/96 od 12. studenog 1996.