Zastupnik za primanje pismena
Članak 146.
Člankom 77. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, članak 146. i naslov iznad su izmijenjeni.
Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a tužitelj nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužni su već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako oni tako ne postupe, sud će tužbu odbaciti.
Tuženika ili njegova zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a tuženik nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, sud će već prigodom dostave prvoga pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, uz upozorenje da će u suprotnom sud tuženiku na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika i preko toga zastupnika obavijestiti tuženika odnosno njegova zastupnika o tom postavljenju.
Stranci koja opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena i istodobno ne postavi drugog takvog punomoćnika, sud će dostavu obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok ta stranka ne postavi drugoga punomoćnika za primanje pismena.
Punomoćnik za primanje pismena koji je obavijestio sud o tome da je stranci otkazao punomoć i priložio nesumnjiv dokaz o tome da je stranka uredno primila taj otkaz, dužan je za stranku i dalje primati pismena sve dok ne protekne trideset dana od dana kojega je sudu priložio taj dokaz. Ako stranka u roku od trideset dana od dana primitka otkaza punomoći ne obavijesti sud o imenovanju novoga punomoćnika za primanje pismena, sud će postupiti u smislu odredbe stavka 3. ovoga članka.
Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada zastupnika tuženika za primanje pismena dužan je predujmiti tužitelj na temelju rješenja suda protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je sud odredio u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.
Pravila o postavljanju zastupnika tužitelju za primanje pismena na odgovarajući se način primjenjuju na umješače.
________ ** ________
Ova odredba (kao i odredba čl. 147.) predstavlja odstupanje od pravila da stranka sama određuje punomoćnika, bilo da se radi o punomoćniku za vođenje parnice ili punomoćniku koji je ovlašten poduzimati samo određen procesne radnje.
Odredba ovog članka odnosi se na obje parnične stranke, odnosno njihove zakonske zastupnike ako se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj. Poziv koji se prethodno upućuje ovim osobama da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena, kao i obavijest da je sud određenu osobu postavio za privremenog zastupnika za primanje pismena dostavlja se sukladno odredbi članka 136.
Ovlaštenje privremenog zastupnika odnosi se samo na primanje pismena za stranku odnosno zakonskog zastupnika. Ovo ovlaštenje prestaje kad se osoba kojoj je privremeni zastupnik postavljen pojavi pred sudom ili punomoćnik kojega je stranka ovlastila.
SUDSKA PRAKSA
______________________________________________________________
*
Članak 146. st. 1.
Predlagateljica je 21. prosinca 2007., po svojoj punomoćnici podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima (“Narodne novine” br. 150/05, 16/07– dalje: ZS) navodeći da je tužbom podnesenom Općinskom sudu u Splitu pokrenula parnični postupak koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Splitu pod posl.brojem Gž-3497/05, a u kojem predmetu odluka još nije donesena. VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Gzp 1005/07-2
*
Naime, odredbom čl. 146. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91,91/92,112/99,88/01 i 117/03- dalje: ZPP), propisano je da su tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu dužni već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ukoliko tako ne postupe navedena odredba propisuje da će sud tužbu odbaciti. Ista odredba se primjenjuje i u konkretnom predmetu, sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe čl.2 Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.travnja 1941. („Narodne novine” br.73/91).
Kako je uvidom u predmetni spis utvrđeno da predlagateljica i njezina punomoćnica žive u Republici Sloveniji te da pri podnošenju zahtjeva za suđenje u razumnom roku nisu imenovale punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, to je zahtjev predlagateljice, s obzirom na rečeno, valjalo odbaciti.
Slijedom navedenog valjalo je riješiti kao u izreci.
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Gzp 1005/07-2
*
Iako se punomoćnik uza primanje pismena suglasio s prijedlogom tužitelja za odgodu ročišta i sam predložio odgodu, to je bez pravne važnosti jer punomoćnik za primanje pismena nije ovlašten poduzimati pravne radnje u ime stranke. ŽS u Dubrovniku, Gž 257/09 od 5.3.2009.
*
Sud će odbaciti prijedlog za ovrhu, ako se ovrhovoditelj nalazi u inozemstvu i nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj a prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu nije imenovao punomoćnika za primanje pismena.
ŽS Vž Gž 655/2008-2
*
Sud može prekinuti postupak ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda. To se odnosi na područje na kojem se proteže suverenitet države kojoj sud pripada. Sud dakle može prekinuti postupak ako se stranka nalazi na području Republike Hrvatske koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda, a ne i kad se stranka nalazi na području strane države.
“Po čl. 213. toč. 2. ZPP-a, sud može odrediti prekid postupka, ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda.
Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, ova zakonska odredba ima u vidu područje na kojem se proteže suverenitet države kojoj sud pripada.
U ovom slučaju misli se na područje Republike Hrvatske.
Sud se ne može upuštati u ocjenu da li se neka stranka u inozemstvu nalazi na području u toj stranoj državi koje je bilo odsječeno od suda ili ne. U ovom slučaju, tuženik (Beogradska plovidba) je postao inozemna pravna osoba, dakle stranac. Prema tome tuženik se ne nalazi na području države kojoj pripada sud, tj. ne nalazi se u Republici Hrvatskoj. Stoga se sud ne može upuštati u ocjenjivanje, da li tuženik kao stranac može i kako može sudjelovati u postupku pred sudom.
U ovom slučaju, problem nije u tome, da li se tuženik nalazi na području koje je odsječeno od suda, već u komunikaciji suda sa strankom koja je stranac tj. inozemna pravna osoba. Stoga i postoje odredbe o dostavi pismena osobama u inozemstvu (čl. 136. Zakona o parničnom postupku). Prilikom dostave tužbe i poziva stranci u inozemstvu, stranka se poziva da imenuje punomoćnika u Republici Hrvatskoj. Ako to ne učini tada sud postupa po odredbi čl. 146. ZPP, tj. imenuje joj punomoćnika za primanje pismena. Prema ocjeni ovog suda, može, se po čl. 146. ZPP, tuženiku ovdje imenovati punomoćnika za prijem pismena, jer je tuženik nakon 8. X. 1991. godine kao dana pravnog osamostaljenja suverene Republike Hrvatske postao inozemna pravna osoba, a nije imenovao punomoćnika u Republici Hrvatskoj.” PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-1807/93 od 7. rujna 1993.
*
Tužitelj koji se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužan je već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena Republici Hrvatskoj. Ako tužitelj tako ne postupi, sud će njegovu tužbu odbaciti bez prethodnog pozivanja tužitelja da imenuje punomoćnika za primanje pismena.
VTS RH, Pž-1600/08 od 7.listopada 2008. (TS Rijeka P-798/07 od 11.lipnja 2007.)
*
Okolnost da je, nakon što je nastavljen postupak koji je mirovao tužba objektivno preinačena, nema utjecaja na pravne posljedice ponovnog udovoljavanja pretpostavkama za mirovanje postupka.
VSRH Rev 1242/2007-2
*
“Pobijana odluka je rješenje kojom je potvrđena odluka o presumptivnom povlačenju tužbe, doneseno na temelju odredbe čl. 216. st. 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05. – dalje: ZPP). Prema navedenoj odredbi ako se u istom postupku ponovno udovolji uvjetima za mirovanje smatrat će se da je tužba povučena. U revizijskom stadiju postupka tužiteljica iznosi prigovor da u pogledu preinačene tužbe nije ponovno udovoljeno uvjetima za mirovanje postupka, Na prigovor da zato što je tužba preinačena nakon prijašnjeg mirovanja da nije bilo mjesta primjeni čl. 216. st. 4. ZPP, treba odgovoriti da objektivna preinaka tužbe ne sprječava postupanje po čl. 216. st. 4. ZPP, jer je jedino odlučno da je u istom postupku ponovno udovoljeno uvjetima za mirovanje.” VSRH Rev 1242/2007-2
*
Postupak propisan u čl. 146. st. 1. ZPP-a nije u suprotnosti s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. VS, Rev 140/06 od 23.2.2006.
*
Tužitelj koji se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužan je već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako tužitelj tako ne postupi, sud će njegovu tužbu odbaciti bez prethodnog pozivanja tužitelja a imenuje punomoćnika za primanje pismena.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 1600/08 od 7.10.2008.
*
Punomoćnik za primanje pismena ovlašten je primiti pismena i o tome obavijestiti stranku, a nije ovlašten poduzimati parnične radnje u ime stranke pa slijedom toga ni podnijeti žalbu protiv prvostepene presude.
“Punomoćnik za primanje pismena predstavlja specifičnog privremenog zakonskog zastupnika koji ne može imati sva ovlaštenja koja pripadaju zakonskom zastupniku, nezavisno od toga što je prvostepeni sud u citiranom rješenju od 6. VII. 1989. naveo da je “privremeni zastupnik ovlašten da poduzima sve radnje kao zakonski zastupnik”, već samo ovlašten da prima pismena (arg. iz 61. 146. ZPP) i dužnost da o primljenim pismenima obavijesti stranku. Iz navedenog slijedi da osoba postavljena kao privremeni zastupnik za primanje pismena samo na temelju rješenja suda donesenog u smislu čl. 146. ZPP, nije ovlašten na poduzimanje parničnih radnji u ime stranke za koju prima pismena pa tako ni na podnošenje žalbe protiv prvostepene presude.”
PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-3072/90, od 26. studenog 1991.
*
Sud može određenu osobu imenovati punomoćnikom za primanje pismena samo ako je ta osoba suglasna s imenovanjem. VTSRH, Pž 5647/04 od 22.8.2006.