Sporazum o mjesnoj nadležnosti

Članak 70.

Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.

Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud.

Taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

Sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen je u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru.

Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti na tužbu.

________ ** ________

Pravo stranaka da sporazumno mijenjaju mjesnu nadležnost suda ograničeno je na sporove za koje nije propisana isključiva mjesna nadležnost.

Sporazumom stranaka ne može se mijenjati stvarna nadležnost suda niti sastav suda.

Sporazum o mjesnoj nadležnosti odnosi se na izbor prvostupanjskog suda, što kasnije povlači i izmjenu nadležnosti drugostupanjskog suda.

Za sporazum o mjesnoj nadležnosti propisana je pismena forma. Ovaj zakonski uvjet je ispunjen i kad je sadržan u dva pismena, tj. ponudi jedne strane na kojoj se nalazi potpis stranke i prihvatu ponude od strane druge stranke sa njenim potpisom. Sporazum može biti sačinjen u posebnom pismenu, ili kao posebna klauzula u ugovoru u vez sa kojim je sporazum sačinjen. Bitno je da sporazum mora biti određen u pogledu konkretnog spora ili sporova koji izađu iz određenog pravnog odnosa. Ako bi stranke sačinile sporazum o mjesnoj nadležnosti za sve buduće sporove, takav sporazum ne bi proizvodio pravne efekte.

Isprava o sporazumu mora biti priložena uz tužbu u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu, što znači da nije dovoljno da se tužitelj samo poziva na sporazum. Takav navod u tužbi sud neće uzeti u obzir i ocjenjivat će svoju nadležnost prema zakonskim propisima.

Ova se odredba odnosi samo na sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti domaćeg suda.

Isključiva mjesna nadležnost – čl. 56. st. 1-2., čl. 57. st. 1., čl. 61. i čl. 63.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

*

Kada nije propisana isključiva mjesna nadležnost suda, tada sporazum o mjesnoj nadležnosti ima prednost ispred propisa o općemjesnoj nadležnosti suda.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 409/09-2 od 29.IV.2009.

*

Klauzula u tovarnom listu o mjesnoj nadležnosti suda nije pravovaljana ako tovarni list nije potpisan od osoba koje su ovlaštene zastupati prijevoznika i primatelja, a Isto tako i u slučaju ako se nalazi ispod potpisa stranaka.

PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-1095/92 od 27. travnja 1993.

*

Članak 70. stavak 1.

Odredbom ZPP o nadležnosti dopušten je samo sporazum o mjesnoj nadležnosti (čl. 70. st. 1. ZPP), a ne i sporazum o stvarnoj nadležnosti. Županijski sud Rijeka Gž 1367/00 od 7.2.2001.

*

Članak 70. stavak 1.

Odredbama ZPP o nadležnosti dopušten je samo sporazum o mjesnoj nadležnosti (čl. 70. st. 1. ZPP), a ne i sporazum o stvarnoj nadležnosti.

“Na žalbeni navod tuženika da je čl. 5 predmetnog ugovora o cesiji ugovo­rena nadležnost Trgovačkog suda u Rijeci pa da u ovoj pravnoj stvari ne bi bio nadležan Općinski sud u Opatiji nego Trgovački sud u Rijeci, ističe se da je pozi­tivno pravnim propisima dopušten samo sporazum o mjesnoj nadležnosti (čl. 70 st. 1 ZPP-a) a ne i sporazum o stvarnoj nadležnosti. Činjenica da su predmetni ugo­vor o cesiji zaključili uz “Graditelj” d.d. Matulji (pravna osoba) i fizičke osobe (tužitelj i tuženik), tada se takva ugovorna obveza ne može odnositi na fizičke oso­be jer one ne mogu disponirati glede stvarne nadležnosti suda budući da je stvarna nadležnost sudova taksativno određena pozitivnim zakonskim propisima (Zako­nom o sudovima). Takva dispozicija stranaka dopuštena je samo u odnosu na mje­snu nadležnost s tim da bi i taj sporazum o mjesnoj nadležnosti bio valjan ugovo­reni sud bi morao biti i stvarno nadležan.” ŽS Rijeka, Gž 1367/00, 07.02.2001.

*

Sporazum o mjesnoj nadležnosti koji nije priložen uz tubu nema učinka. ŽS u Zagrebu, Gž 2883/99 od 16.5.2000.

*

Odredbama ZPP-a o nadležnosti dopušten je samo sporazum o mjesnoj nadležnosti (čl. 70. st. 1. ZPP-a), a ne i sporazum o stvarnoj nadležnosti. ŽS u Rijeci, Gž 1367/00 od 7.2.2001.

*

Stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda.

VTS RH, Pž-6209/06 od 21.svibnja 2008. (TS Karlovac P-297/06 od 3.listopada 2006.)

*

Sporazumu stranaka o mjesnoj nadležnosti tužitelj je dužan dostaviti sudu uz tužbu odnosno, u slučaju kada je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije prilikom poduzimanja prve radnje nakon što zaprimi rješenje suda da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Kada tužitelj to nije pravovremeno učinio, prekludiran je u pravu na isticanje prigovora mjesne nenadležnosti suda. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 5093/2010 od 25.8.2010.

*

Klauzula u ugovoru kojom stranke “ugovaraju nadležnost stvarno nadležnog suda u Splitu” predstavlja pravovaljan sporazum o mjesnoj nadležnosti su­da bez obzira na to što nije označen naziv suda.

PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-1298/92 od 9. lipnja 1992.

*

Odredba Zakona o radu o primjeni za radnika najpovoljnijeg prava ne odnosi se na pitanje dopuštenosti sporazuma o mjesnoj nadležnosti stvarno nadležnost suda.

„Dakle, protivna su sadržaju navedenog propisa tužiteljeva žalbena razlaganja o mogućnosti primjene sporazuma o mjesnoj nadležnosti u konkretnom odnosu, a posebno, niti odredba Zakona o radu (NN. 38/95; 54/95; 65/95; 17/01; 82/01; 114/03; 142/03; 30/04; 137/04; 68/05;

149/09 – dalje ZR) o primjeni za radnika najpovoljnijeg prava ne odnosi se na pitanje dopuštenosti sporazuma o mjesnoj nadležnosti stvarno nadležnog suda, jer odredba čl. 7. st. 3 ZR-a (NN.149/09) podrazumijeva primjenu materijalnopravnih odredbi s područja radnog odnosa, ne pitanje mjesne nadležnosti sudova, pa se u konkretnom odnosu mogu primijeniti samo ograničenja koja predviđa ZPP, a ona ne isključuju mogućnost sklapanja i primjene konkretnog sporazuma o mjesnoj nadležnosti.” Županijski sud u Varaždinu, Gž.8/13-2 od 10. siječnja 2014.

*

Iz sporazuma o prorogaciji nadležnosti mora proizlaziti suglasnost volje obje stranke da im u slučaju spora sudi u prvom stupnju sud koji nije mjesno nadležan, ugovorna odredba da se jednoj stranci prepušta da sama odredi sud koji bi bio nadležan nije sporazum o prorogaciji. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 4212/2010 od 13.7.2010.

*

Kad je ovrhovoditelj pokrenuo pred sudom ovršni postupak na te­melju vjerodostojne isprave, a ovršni je sud povodom ovršenikovog prigovora stavio izvan snage rješenje o ovrsi, ukinuo provedene rad­nje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora pro­tiv platnog naloga, ovrhovoditelj je tek tada u svojstvu tužitelja mogao ostvariti svoje pravo da u parnici odlučuje sud čiju su mjesnu nad­ležnost stranke ugovorile. Zato kad je on u tom trenutku podnio sudu ispravu o prorogacionom sporazumu, učinio je to pravovremeno.

“Rješenjem od 15. svibnja 2000. g. Općinski sud u I. oglasio se mjesno nenad­ležnim i nakon pravomoćnosti rješenja spis je ustupio Općinskom sudu u Z., jer da je nadležnost toga suda ugovorena medu strankama.

Općinski sud u Z. nije prihvatio nadležnost i dostavio je predmet ovom sudu radi donošenja odluke o sukobu mjesne nadležnosti, smatrajući da je tužitelj pravo izbora mjesne nadležnosti iscrpio podnošenjem ovršnog prijedloga Općinskom sudu u I.

Za suđenje u ovom predmetu mjesno je nadležan Općinski sud u Z.

Na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je pokrenuo pred Općinskim sudom u I. ovrhu na novčanim sredstvima koja se vode na računu ovršenika kod ZAP-a L. Prema odredbi čl. 205. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, broj 57/96 i 29/99,

dalje OZ) za odlučivanje o prijedlogu i za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima koja se vode na računu ovršenika mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi jedinica pravne osobe kod koje se vodi račun ovršenika, a to je u konkretnom slučaju Općinski sud u I.

Općinski sud u I. postupio je sukladno s odredbom čl. 54. st. 2. OZ kada je po­vodom prigovora ovršenika svojim rješenjem od 11. svibnja 1999. g. stavio izvan snage rješenje o ovrsi od 22. travnja 1999. g., ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj je tek po primitku rješenja od 11. svibnja 1999. g., mogao ostvariti svoje pravo iz čl. 70. st. 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, dalje ZPP) i podnijeti sudu ispravu o ugovorenoj mjesnoj nad­ležnosti Općinskog suda u Z., što je i učinio podneskom od 17. rujna 1999. g., dakle, prije prvog ročišta određenog u parničnom postupku za dan 23. rujna 1999. g.

Nakon što se tužitelj pozvao na sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti, Općinski sud u I. pravilno se proglasio mjesno nenadležnim i sukladno s odredbom čl. 54. st. 2. OZ predmet dostavio mjesno nadležnom Općinskom sudu u Z.

Iz navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 23. st. 1. ZPP odlučiti o nastalom sukobu mjesne nadležnosti kao u izreci ovog rješenja.” Vs, Gr 829/00 od 08. 03. 2001.

*

Tužitelj je prekludiran u pravu na isticanje prigovora mjesne nenadležnosti suda ako ispravu o sporazumu o mjesnoj nadležnosti nije dostavio uz tužbu odnosno, u slučaju kada je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije prilikom poduzimanja prve radnje nakon što je primio rješenje suda da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu.

Kad sud ustanovi da je mjesno nadležan, nije dužan donositi posebnu odluku o svojoj nadležnosti odnosno o odbijanju prigovora nenadležnosti. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 5093/10 od 25.8.2010. (TS Dubrovnik P-180/09 od 27.5.2010.)

*

Sporazum o mjesnoj nadležnosti suda sklopljen između pravne osobe sa sje­dištem u Republici Hrvatskoj i pravne osobe sa sjedištem u Republici Slo­veniji sklopljen prije 8. listopada 1991. godine ne proizvodi više pravne učinke. PRIVREDNI SUD HRVATSKE, Pž-1593/93 od 13. srpnja 1993.

*

Spor o vraćanju akontacije iz ugovora o zakupu broda spor je iz zakupnih odnosa te je za suđenje u tom sporu isključivo mjesno nadležan sud na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod upisan. Zbog isključive mjesne nadležnosti strane ne mogu postići sporazum da im u tom sporu sudi neki drugi stvarno nadležni sud. VTSRH, Pž 982/06 od 28.12.2007.

*

Odredba o mjesno nadležnom sudu sadržana u osnovnom ugovoru nema pravnih učinaka prema trećoj osobi na koju je, kao na novog vjerovnika, cesijom prenesena novčana tražbina iz navedenog ugovora, niti se ta osoba može na nju pozvati prilikom izbora suda nadležnog za utuženja prenesene tražbine – jer se cesijom ne stupa u tuđi ugovor ni u njemu ugovorena prava i obveze. Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2675/12-4, od 18. X. 2013.

*

Čl. 70. st. 1.

Stranke se sporazumom o mjesnoj nadležnosti ne mogu sporazumijevati o stvarnoj nadležnosti suda.

„Potpuno je u pravu tužitelj kada navodi da se stranke sporazumom o mjesnoj nadležnosti ne mogu sporazumijevati o stvarnoj nadležnosti suda obzirom je čl. 70. st. 1. ZPP-a utvrđeno da ukoliko Zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda strane se mogu sporazumjeti da u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, to sud doista nije ni mogao utemeljiti svoju odluku na odredbi čl. 70. ZPP-a isključivo na temelju sporazuma stranaka a bez utvrđivanja da li je ugovoreni sud doista i stvarno nadležan za postupanje u ovom postupku. Iz već prethodno citirane odredbe točke XII Ugovora o kreditnom poslovanju proizlazi da su strane ugovorile mjesnu nadležnost suda u Z. Istom odredbom ugovoreno je da se za jamce ugovara nadležnost Trgovačkog suda u Z. Ne utvrdivši da li je za navedeni spor doista temeljem čl. 34.b. stvarno nadležan Trgovački sud prvostupanjski sud je prihvatio ovakvo raspolaganje stranaka. Kako se radi o sporu u kojem se traži isplata od ovdje tuženog temeljem zaključenog ugovora o kreditnom poslovanju, proizlazila bi sukladno čl. 34. ZPP-a stvarna nadležnost Općinskog suda, što znači da je ugovaranje po strankama nadležnosti Trgovačkog suda nedopušteno. Zbog navedenog a kako prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge iz kojih bi proizlazila stvarna nadležnost Trgovačkog suda u ovom postupku, a odluku je utemeljio isključivo na odredbi čl. 70. ZPP-a koja daje mogućnost ugovaranja strankama isključivo mjesne nadležnosti, to doista osnovano tužitelj ističe počinjenje bitne povrede parničnog postupka iz čl. 453. st. 2. toč. 4. i toč. 11. ZPP-a jer proizlazi da je sud svoju odluku utemeljio na nedopuštenom raspolaganju stranaka i to uz primjenu odredbe kojom je propisana mogućnost isključivo ugovaranja drugog mjesno nadležnost suda.” Županijski sud u Varaždinu, 12 Gž.1007/10-2 od 20. X.2010.

*

Ako je u općim uvjetima ugovora koje odredi jedan ugovaratelj navedeno da je za sporove iz ugovora nadležan sud koji nije općemjesno nadležan za tuženika, smatra se da su stranke sklopile sporazum o mjesnoj nadležnosti samo ako se pisani ugovor izričito poziva na opće uvjete ugovora ili ako su oni sastavni dio pisanog ugovora.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 7477/09 od 20.1.2010. (TS Rijeka P-1229/09 od 20.11.2009.)

*

Stranke se mogu sporazumjeti da im u i prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 6209/06 od 21.5.2008.

*

Ako je u općim uvjetima ugovora koje odredi jedan ugovaratelj navedeno da je za sporove iz ugovora nadležan sud koji nije općemjesno nadležan za tuženika, smatra se da su stranke sklopile sporazum o mjesnoj nadležnosti samo ako se pisani ugovor izričito poziva na opće uvjete ugovora ili ako su oni sastavni dio pisanog ugovora.

VTS RH, Pž-7477/09 od 20.siječnja 2010. (TS Rijeka P-1229/09 od 20.studenog 2009.)

*

Kad je ovrhovoditelj pokrenuo pred sudom ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave, a ovršni je sud povodom ovršenikovog prigovora stavio izvan snage rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ovrhovoditelj je tek tada u svojstvu tužitelja mogao ostvariti svoje pravo da u parnici odlučuje sud čiju su mjesnu nadležnost stranke ugovorile. Zato kad je on u tom trenutku podnio sudu ispravu o prorogacionom sporazumu, učinio je to pravovremeno.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Gr 829/00 od 8.3.2001.

*

Rješenjem od 27. travnja 2005. godine broj Pn-450/05 Općinski sud u Zagrebu oglasio se mjesno nenadležnim za suđenje u ovom parničnom predmetu, jer da tuženik ima prebivalište na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Zaboku. Nakon pravomoćnosti rješenja spis je dostavljen Općinskom sudu u Zaboku.

Općinski sud u Zaboku nije prihvatio nadležnost i dopisom od 20. listopada 2005. godine broj P-773/05 predmet je dostavio ovom sudu radi rješavanja sukoba nadležnosti, navodeći da su stranke ugovorom o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost Općinskog suda u Zagrebu.

Za postupanje u ovom predmetu mjesno je nadležan Općinski sud u Zaboku.

Predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja, koji je kao osiguravatelj isplatio utuženu svotu svom osiguraniku V. d.d. Z. po osnovi ugovora o osiguranju potraživanja. Tim ugovorom tužitelj se obvezao nadoknaditi osiguraniku iznos koji on potražuje od dužnika – ovdje tuženika na ime odobrenog kredita.

Ugovor o kreditu nije sklopljen između tužitelja i tuženika u ovom sporu, već između tuženika i V. d.d. Z., pa je pogrešno pravo stanovište Općinskog suda u Zaboku, da su se stranke tim ugovorom o kreditu sporazumjele o mjesnoj nadležnosti.

U slučaju ispunjenja tuđe obveze subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika odnosi se samo na tu obvezu i sva prava u vezi same te obveze do visine isplaćenog iznosa i prosuđuje se primjenom odredbe čl. 299. i čl. 939. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99). Dok se procesno-pravni učinci ugovora o nadležnosti prosuđuju po procesnom pravu.

Prema odredbi čl. 70. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) sporazum o mjesnoj nadležnosti važi samo ako je pismeno sastavljen između stranaka u određenom sporu i ako se tiče tog spora ili više sporova koji proističu iz određenog pravnog odnosa.

Budući da među strankama u ovom sporu nema takvog pismenog sporazuma o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu, primjenjuju se odredbe čl. 46. i čl. 47. ZPP-a prema kojima je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud u Zaboku na kojem tuženik ima prebivalište.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Gr1 577/05-2

*

Prijelazom prava na potraživanje sa osiguranika na osiguravatelja prema trećoj osobi nije prešlo i pravo iz sporazuma o mjesnoj nadležnosti između osiguranika i treće osobe.

ŽS u Koprivnici, Gž.1558/04-2 od 05. listopada 2004.g.

*

Tužitelj je prekludiran u pavu na isticanje prigovora mjesne nenadležnosti suda ako ispravu o sporazumu o mjesnoj nadležnosti nije dostavio uz tužbu odnosno, u slučaju kada je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije prilikom poduzimanja prve radnje nakon što je primio rješenje suda da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu.

Kad sud ustanovi da je mjesno nadležan, nije dužan donositi posebnu odluku o svojoj nadležnosti odnosno o odbijanju prigovora nenadležnosti.

VTS RH, Pž-5093/10 od 25.kolovoza 2010. (TS Dubrovnik P-180/09 do 27.svibnja 2010.)

*

Stranke se sporazumom o mjesnoj nadležnosti ne mogu sporazumijevati o stvarnoj nadležnosti suda.

Županijski sud u Varaždinu, 12 Gž.1007/10-2 od 20. X.2010.

*

Ukoliko je ugovorena mjesna nadležnost izmenu stranaka, tada takav sporazum obvezuje i nasljednice jedne od ugovornih stranaka, budući da nasljednik u času ostaviteljeve smrti stječe ostala prava i obveze vezane uz svojstvo nasljednika, odnosno i obveze iz ugovora o nenamjenskom kreditu iz kojeg proizlazi tužiteljeva tražbina a istog veže i sporazum o mjesnoj nadležnosti.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 928/09-2 od 22.IX.2009.

*

Sporazum o prorogaciji nadležnosti mora biti takav da iz njega proizlazi suglasnost volje obje stranke da im u slučaju spora sudi u prvom stupnju sud koji nije mjesno nadležan. Ugovorna odredba kojom se jednoj stranci prepušta da sama odredi sud koji bi sudio u prvom stupnju nije sporazum o prorogaciji nadležnosti.

VTS RH, Pž-4212/10 od 13.srpnja 2010. (TS Slavonski brod P-395/10 od 4.lipnja 2010.)

BILJEŠKE

______________________________________________________________

*

Stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije njima nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda. Nije međutim dopušteno strankama da ugovore nadležnost stvarno nadležnog suda

*

Pravila igre Loto (članak 44. Pravila) kojim se određuje da je za rješavanje sporova koji proisteku iz sudjelovanja u igri lota, mjesno je nadležan sud u sjedištu organizacije na čijem je teritoriju obavljena uplata, nemaju karakter pismenog sporazuma o mjesnoj nenadležnosti suda iz člana 70. ZPP-a, jer o prorogaciji ne postoji suglasnost druge strane izražena u pismenoj formi.

*

Stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije njima nadležan uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda. Nije, međutim dopušteno strankama da ugovore nadležnost stvarno nenadležnog suda.

*

Klauzula u ugovoru kojom stranke “ugovaraju nadležnost stvarno nadležnog suda u Splitu” predstavlja pravovaljan sporazum o mjesnoj nadležnosti suda bez obzira na to što nije označen naziv suda.

*

U ovršnom postupku stranke ne mogu sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti suda jer je mjesna nadležnost u tom postupku isključiva. Međutim, odmah nakon što se ovršni postupak nastavi kao parnični, obje stranke mogu se pozivati na svoj sporazum o mjesnoj nadležnosti