SUPARNIČARI
Članak 196.
Više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno biti tužene (suparničari):
1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove;
2) ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika;
3) ako je to drugim zakonom određeno.
Do zaključenja glavne rasprave može, uz uvjete iz stavka 1. ovog članka, uz tužitelja pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom.
Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegova pristanka ne može uz tužitelja pristupiti novi tužitelj.
Člankom 102. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 3.
Osoba koja pristupa tužbi odnosno na koju se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa.
________ ** ________
Ovom su odredbom utvrđeni uvjeti i mogućnosti pod kojima u jednoj parnici više fizičkih ili pravnih osoba mogu jednom tužbom tužiti ili biti tužene. Dakle, suparničari su osobe koje se u istoj parnici mogu pojaviti kao tužitelji i tuženi. Kada se u ulozi tužitelji pojavi više osobe radi se o aktivnom suparničarstvu a ako se kao tuženici pojave više osoba onda je u pitanju pasivno suparničarstvo. Suparničarstvo se, u pravilu, zasniva momentom pokretanja spora, ali je moguće zasnivanje suparničarstva i tijekom trajanja parničnog postupka, pod uvjetima predviđenim ovom odredbom. Svaki od suparničara mora imati stranačku sposobnost. Kod suparničarstva se radi o subjektivnoj kumulaciji za razliku od objektivne kumulacije, kada se u jednoj tužbi ističe više zahtjeva prema istom tuženom (čl. 188.). Suparničarstvo predviđeno u točki 1. naziva se materijalno (pravo) suparničarstvo, a iz točke 2. naziva se formalno ili nepravo (podjela je izvršena prema položaju subjekata u materijalnopravnom odnosu iz kojeg je došlo do spora). Kod materijalnog suparničarstva suparničari su još prije parnice bili u pravnoj zajednici. Ono proistječe iz pravne zajednice u pogledu spornog predmeta (npr. vjerovnik tuži više dužnika koji su solidarno obvezni ili oštećeni tuži više štetnika koji su mu štetu nanijeli, itd.). Formalno suparničarstvo postoji kad su predmet spora zahtjevi, odnosno obveze iste vrste, koji se zasnivaju na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pod uvjetom da postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženog (npr. više oštećenih tuže štetnika jednom tužbom za isplatu štete, itd.). Kod formalnog suparničarstva svaki od suparničara je samostalna stranka u parnici a radnje ili propuštanja nekog od suparničara niti koriste, niti štete drugim suparničarima.
Ova pravila ne odnose se na jedinstvene suparničare.
SUDSKA PRAKSA
______________________________________________________________
*
Nisu materijalni suparničari dva tužena osiguravateljska društva radi naknade štete u istom štetnom događaju kad se njihova odgovornost temelji na različitim vrstama osiguranja. ŽS u Zagrebu, Gž 12516/99 od 22.5.2001.
*
Osoba na koju je tužba proširena mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa, što znači da se kao dan podnošenja tužbe protiv nje smatra dan kad je ona podnesena protiv već postojećeg tuženika, a ne dan kad je ona proširena na novog tuženika. VS, Rev 2031/01 od 2.9.2004.
*
Kad sud dopusti proširenje tužbe na novog tuženika bez njegova pristanka, čini relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. VS, II Rev 160/98 od 13.1.2000.
*
Kad je prvostupanjski sud dopustio proširenje tužbe i na drugog tužitelja «P» d.o.o., tuženikovo protivljenje stupanju u parnicu novog tužitelja ima značenje samo u situaciji kad novi tužitelj stupa umjesto prijašnjeg tužitelja (čl. 195. st. 2. ZPP-a), a ne i onda kad uz dosadašnjeg tužitelja pristupa novi tužitelj jer za to nije potreban tuženikov pristanak (čl. 196. st. 2. ZPP-a). ŽS Velika Gorica, Gž 1635/02 od 28.4.2004.
*
Članak 196. st. 1.
Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se ništavim ugovor o kupoprodaji nekretnina Ur. br.: 2-03-03-1/552-2 sklopljen 30. rujna 2003. i nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Daruvaru da temeljem ove presude briše upis vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama upisanim u z.k.ul. 456 k.o. M. k.č.br. 489/2, dvorište, livada i oranice površine 1575 čhv, te da se izvrši upis zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe tog ugovora, odnosno da se upiše vlasništvo Ž. J. i Z. J., svakog u 1 dijela na toj nekretnini. Nalaže se 2. tuženoj Republici Hrvatskoj da iste nekretnine preda u nesmetan posjed tužiteljima, a tuženici A. z. p. p. i p. n. i Republika Hrvatska dužni su tužiteljima solidarno naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 12.962,50 kn.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tuženici su izjavili reviziju.
Tužitelji u odgovoru na reviziju osporavaju njene navode i predlažu da se kao neosnovana odbije.
Revizija nije dopuštena.
U tužbi od 28. prosinca 2005. 1. i 2. tužitelji, kao suvlasnici sporne nekretnine, označili su vrijednost predmeta spora jednim iznosom od 160.912,31 kn.
S obzirom da su tužbeni zahtjevi svakog od tužitelja samostalni tužbeni zahtjevi, a utuženi su jednom tužbom, na što su tužitelji ovlašteni odredbom čl. 196. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), te da se radi o sadržajno djeljivim ovlaštenjima u odnosu na svakog izdavatelja punomoći, to se u odnosu na naznačenu vrijednost predmeta spora jednim iznosom za oba tužitelja, odlučuje o dopuštenosti revizije dijeljenjem tako naznačene vrijednosti spora na dva tužitelja. Tako utvrđena vrijednost predmeta spora za svakog tužitelja ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
Kako za svakog tužitelja vrijednost predmeta spora pobijane presude ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn revizija tuženika nije dopuštena, pa je stoga ista odbačena temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE – Broj: Rev 814/07-2
*
Kad je u odštetnoj parnici tužba podnesena protiv štetnika (fizičke osobe) s prebivalištem na području Republike Hrvatske i njegova osiguravatelja koji je inozemna pravna osoba, postoji nadležnost suda Republike Hrvatske, budući da su tuženici materijalni suparničari. VS, Rev 285/04 od 7.6.2005.
*
U sporu u kojem tužitelj kao zakonski nasljednik (čl. 10. ZN-a) traži utvrđenje prava suvlasništva nekretnina u odnosu na druge proglašene zakonske nasljednike jer nije sudjelovao u ostavinskom postupku, tuženi kao proglašeni zakonski nasljednici nisu jedinstveni suparničari. ŽS u Rijeci, Gž 1055/02 od 13.11.2002.
*
Članak 196. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 34. točka 10.
Glavni dužnik i jamac platac su materijalni suparničari jer između njih postoji pravna zajednica koja je posljedica njihove solidarne obveze za ispunjenje činidbe vjerovniku. Zbog toga, ako je trgovački sud nadležan za vođenje spora između tužitelja i glavnog dužnika, a jamac platac je fizička osoba koja je također tužena istom tužbom, trgovački sud se u odnosu na njega ne može oglasiti stvarno nenadležnim sudom.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 4248/09 od 18.9.2009.
BILJEŠKE
______________________________________________________________
*
Osoba na koju je tužba proširena mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa, što znači da se kao dan podnošenja tužbe protiv nje smatra dan kad je ona podnesena protiv već postojećeg tuženika, a ne dan kad je ona proširena na novog tuženika.
*
Kad se tužbeni zahtjev odnosi na tuženike koji odgovaraju za štetu u vezi s jednim istim štetnim događajem, tada su tuženici materijalni suparničari, zbog čega je i za drugotuženicu mjesno nadležan sud koji je općemjesno nadležan za prvotuženika.
*
Kad je tužba podnesena protiv nekoga tko ne može biti stranka u postupku, pa tužitelj u roku koji je odredio sud kao tuženika naznači osobu koja ima stranačku sposobnost, riječ je o ispravku, a ne o subjektivnoj preinaci tužbe.
*
Kada je prvostupanjski sud dopustio proširenje tužbe i na II. tužitelja “P” d.o.o., tuženikovo protivljenje stupanju u parnicu novog tužitelja ima značenje samo u situaciji kad novi tužitelj stupa umjesto prijašnjeg tužitelja (čl. 195. st. 2. ZPP), a ne i onda kad uz dosadašnjeg tužitelja pristupa novi tužitelj, jer za to nije potreban tuženikov pristanak (čl. 196. st. 2. ZPP).
*
U smislu citirane odredbe proširenjem tužbe na tuženika ad.1. H. u. o. on je morao primiti ovu parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazila u vrijeme njegovog stupanja u istu, a što uključuje i datum podnošenja tužbe kojom je pokrenuta ova parnica koji je u ovom slučaju relevantan za ocjenu istaknutog prigovora zastare (a ne datum podneska kojim je tužba proširena na H. u. kao tuženika, a kako to nižestupanjski sudovi pogrešno smatraju). Kako su zbog ovakvog pogrešnog pravnog stajališta nižestupanjski sudovi propustili utvrditi činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti prigovora tuženika ad.1. o zastari potraživanja tužitelja, to je a temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a nižestupanjske presude trebalo ukinuti ukoliko se odnose na tuženika ad.1. H. u.o.
*
Radnici istog poslodavca koji u jednoj tužbi traže isplatu godišnje nagrade za božićne blagdane i dara za djecu formalni su suparničari.