Utvrđivanje vrijednosti predmeta spora

Članak 35.

Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

________ ** ________

Vrijednost predmeta spora je vrijednost koju tužitelj ističe u tužbi, izražena u novcu. Sud u pravilu utvrđuje vrijednost predmeta spora na osnovi podataka koje je tužitelj dao u tužbi. Ako se tužbeni zahtjev odnosi na novčani iznos, označenje visine zahtjeva predstavlja ujedno i označenje vrijednosti predmeta spora. Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, tužitelj je dužan posebno označiti vrijednost predmeta spora.

Glavni zahtjev je zahtjev stranke zbog kojeg se parnica vodi a sporedni zahtjevi su oni koji se ističu povodom ili u svezi sa glavnim zahtjevom (kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i dr. ). U tužbi može biti istaknuto više zahtjeva koji su po svojoj prirodi glavni zahtjevi (čl. 188).

Vrijednost predmeta spora u imovinskim sporovima u kojim se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, određuje dozvoljenost revizije kao izvanrednog pravnog sredstva.

SUDSKA PRAKSA

______________________________________________________________

*

Prilikom odlučivanja o pravu na naknadu troška pokušaja nagodbe, mjerodavna je visina nastalog troška tužitelju a ne iznos koji je punomoćnik tužitelja imao pravo zatražiti prema odredbama odvjetničke tarife.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 264/09-2 od 12.III.2009.

*

Kad tužitelj tijekom postupka smanji tužbeni zahtjev, vrijednost predmeta spora određuje se prema konačno postavljenom zahtjevu.

“Pogriješio je sud prvog stupnja kada je u ovom slučaju, jer je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, troškove

zastupanja po odvjetniku odredio prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme kada je pojedina radnja

poduzimana.

Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavalja preinačenje tužbe (čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91 i 91/92 – dalje: ZPP). Kada tužitelj smanji tužbeni zahtjev, ta procesna dispozicija ima učinak povlačenja tužbe (tužba se može povući i samo djelomično – smanjenjem tužbenog zahtjeva), a povučena tužba smatra se kao da i nije podnesena.

Navedeni učini povlačenja tužbe u razrješenju spornog pitanja: koja vrijednost predmeta spora u ovom slučaju predstavlja temelj za odmjeru troškova zastupanja tužitelja po odvjetniku – znače da vrijednost predmeta spora predstavlja onaj glavni tužbeni zahtjev (čl. 35. st. 1 . i čl. 37. st. 2. ZPP) koji je tužitelj konačno postavio, a to je u ovom slučaju iznos od 23.260,00 kn i o kojem je kao predmetu spora sudio sud prvog stupnja. Stoga je za odmjeru ovog parničnog troška potpuno irelevantno što je vrijednost predmeta spora većim dijelom parnice bila znatno viša (102.000,00 kn).

Tužbeni je zahtjev usvojen za iznos od 9.280,00 kn, pa je stoga tužitelj u sporu uspio s 39,89%.”

Županijski sud u Gradu Zagrebu, Gž-3451/96. od 25.02.1997., Gž-2558/96. od 04.02.1997. Izbor 1/97.

*

Zahtjev za isplatu kamata istaknut uz zahtjev za isplatu glavnice iz koje proizlazi ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. VS, II Rev 96/82 od 14.9.1982. – PSP 22/145; Revr 558/04 od 17.11.2004.

*

U postupku radi osiguranja novčane tražbine vrijednost predmeta osiguranja je visina novčane tražbine radi koje se predlaže određivanje privremene mjere, a ne vrijednost koju je predlagatelj osiguranja naznačio u prijedlogu za osiguranje. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3763//08 od 30.5.2008.

*

U postupku radi osiguranja novčane tražbine vrijednost predmeta osiguranja je visina novčane tražbine radi koje se predlaže određivanje privremene mjere, a ne vrijednost koju je predlagatelj osiguranja naznačio u prijedlogu za osiguranje.

Napomena: Vrijednost predmeta spora u postupku radi osiguranja nenovčane tražbine određuje se prema odredbama članka 40.stavak 2 – 5. i članka 495.a Zakona o parničnom postupku i svezi članka 19.stavak 1. Ovršnog zakona. VTS RH, Pž-3763 od 30.svibnja 2008. (TS Bjelovar Ovr-283/08 od 5.svibnja 2008.)

*

Kad je tužbeni zahtjev postavljen u protuvrijednosti strane valute, kao vrijednost predmeta spora uzima se protuvrijednost glavnog zahtjeva u stranoj valuti u vrijeme podnošenja tužbe. ŽS u Koprivnici, Gž 419/99 od 29.4.1999.

BILJEŠKE

______________________________________________________________

*

Kad je tužbom zatražena isplata određenog iznosa deviza, vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema protuvrijednosti strane valute u vrijeme podnošenja tužbe, neovisno o tome što je tužitelj u toku postupka zatražio isplatu kunske protuvrijednosti po tečaju na dan isplate.

*

Zahtjev za isplatu kamata istaknut uz zahtjev za isplatu glavnice iz koje proizlazi sporedno je potraživanje, pa se stoga ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti spora pobijanog dijela pravomoćne presude.